Low-cost aviokompanije u Europi i svijetu ostvaruju značajne prihode od naplate naknada za prtljagu. Primjerice, Ryanair, jedan od najvećih europskih niskotarifnih prijevoznika, naplaćuje dodatno gotovo sve što prelazi dimenzije male torbe koja stane ispod sjedala.

Cijene za dodatnu ručnu prtljagu kreću se od 6 do 42 eura, a za predanu prtljagu od 11 do čak 70 eura. Sličan model primjenjuju i druge popularne kompanije poput easyJeta, Wizz Aira, Jet2 i Norwegian Airshuttlea, gdje putnici plaćaju za svaki komad predane prtljage i za prekoračenje težine. Wizz Air dopušta do šest komada prtljage po osobi, ali naknade u visokoj sezoni mogu doseći i do 180 eura po torbi.

Globalno, prihodi aviokompanija od naknada za prtljagu dosegnuli su 33,3 milijarde dolara u 2023., što čini gotovo trećinu ukupnih prihoda industrije. U SAD-u, gdje su naknade uvedene još 2008., prihodi od prtljage porasli su na 7,27 milijardi dolara u 2024.

Iako su često predmet kritika putnika i potrošačkih udruga, te naknade postale su ključni dio poslovnog modela niskotarifnih aviokompanija koje tako zadržavaju niske osnovne cijene karata, ali i ostvaruju značajne dodatne prihode.