Dok raste broj ugroženih životinjskih vrsta, zoološki vrtovi često priskaču u pomoć kod spašavanja i skrbi o životinjama, i to ne samo zvijezdama među životinjama, kao što su pande i nosorozi, već svim vrstama sisavaca, žaba, ptica i kukaca. Međutim, kako bi o životinjama skrbili na učinkovit način, uprava zooloških vrtova zaključila je da sredstva moraju uložiti u tek nekolicinu odabranih. Zbog takvog razvoja situacije, čuvari u zoološkom vrtu, inače ljubitelji životinja, osjećaju sve veći pritisak da moraju hladnokrvno odlučiti koje je životinje najbitnije održati na životu.

Zoološki su se vrtovi našli na meti kritike zbog toga što svoju misiju ne uspijevaju dovoljno brzo preusmjeriti od zabave prema očuvanju. “Mi kao društvo moramo odlučiti je li etički i moralno životinje izlagati javnosti u zabavne svrhe”, smatra Steven Monfort, ravnatelj Instituta za biologiju i očuvanje vrsta Smithsonian, koji djeluje u sklopu Državnog zoološkog vrta u Washingtonu. “Po mojem mišljenju, taj model više ne funkcionira. Zoološki se vrtovi moraju otvoreno založiti za očuvanje životinjskih vrsta.” Monfort želi da zoološki vrtovi prikupe više novca za zaštitu životinja u divljini te da tome pridaju jednaku važnost kao i životinjama o kojima skrbe u vrto vima. Zoološki bi vrtovi, po njegovu mišljenju, trebali graditi objekte koji ne bi nužno bili otvoreni za javnost, a bili bi dovoljno veliki da se u njih smjeste čitava stada životinja radi prirodnijeg reproduktivnog ponašanja. Usto, manje bi se pozornosti, kaže Monfort, trebalo posvetiti vrstama koje su popularne među posjetiteljima zooloških vrtova, a u divljini se dobro snalaze, kao što su afrički slonovi i kalifornijski morski lavovi, a više bi se trebalo posvetiti životinjama koje nužno treba spasiti. Mnogi ravnatelji zooloških vrtova kažu da radikalne promjene nisu potrebne te da svaki vrt već spašavanjem nekolicine vrsta daje vrijedan doprinos. U prvih su sto godina postojanja američki zoološki vrtovi dovodili egzotične životinje iz divljine i iskorištavali ih uglavnom u svrhu zabave, a javnost su tek uzgred informirali o životinjskom svijetu. Kad su prirodni rezervati počeli nestajati, a životinje sve brže izumirati, zoološki su vrtovi postali spasitelji i zaštitnici. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas zoološki su vrtovi razvijali koordinirane programe parenja, čime su desetke životinjskih vrsta, poput zlatnog lavljeg tamarina iz Brazila, spasili od izumiranja. Vrtovima je sve teže predvoditi očuvanje vrsta te usput i dalje ispunjavati zabavnu svrhu. Morskim je lavovima dobro u divljini, ali je Uprava zološkog vrta u St. Louisu ipak odlučila uložiti 18 milijuna dolara u novi bazen za njih koji će se pročišćivati filterima i ozonom. Zašto? Zato što su morski lavovi popularni, a njihova je nastamba u ruševnom stanju.

“Uvijek nastojimo uskladiti javno iskustvo s potrebama očuvanja”, kaže Jeffrey Bonner, izvršni direktor zoološkog vrta. “Da me pitate zašto imamo deve, rekao bih vam da nam treba nešto zanimljivo što će posjetitelji gledati zimi, a one su stalno vani.” Kako su standardi za skrb o životinjama sve viši, a zoološki vrtovi postavljaju sve veće i prirodnije izloške, sve je manje mjesta za životinje. Uprava zooloških vrtova shvatila je da treba očuvati znatno širi genetski fond ako je cilj da se životinje razmnožavaju bez incesta. U američkim su zoološkim vrtovima 64 polarna medvjeda, što je znatno manje od 200, koliko je procijenjeno da bi bilo optimalno za održanje populacije u sljedećih 100 godina. Zoološki vrtovi povećavaju broj nekih vrsta, a druge smanjuju. Uprava vrta u St. Louisu kaže da se ondje nalazi 400 životinja više nego 2002. godine, no 65 je vrsta i podvrsta manje. Kako su rasle potrebe za očuvanjem vrsta, Udruženje zooloških vrtova i akvarija, koje nadzire rad zooloških vrtova u Sjedinjenim Američkim Državama, počelo je osnivati savjetodavne skupine čuvara vrtova koji brinu o čitavim porodicama vrsta te savjetuju koje će biti prioriteti, a koje će se postupno prorijediti. Odlučuju na temelju jedinstvenosti, stupnja ugroženosti, važnosti u ekosustavu te broja jedinki u vrtovima. Prema podacima Međunarodnog saveza za očuvanje prirode, izumiranje u sljedeće tri generacije prijeti gotovo četvrtini sisavaca. Situacija je još gora za vodozemce i morske ptice. U Zoološkom vrtu u St. Louisu ugroženi se američki kukac grobar smjestio u nekoliko kanta zemlje. Na molbu vlade Zoološki vrt ih u suradnji s vrtom iz Rhode Islanda razmnožava te potom vraća u prirodu. Bob Merz, voditelj odjela zoološkog vrta za beskralježnjake, kaže da se trud isplatio jer ova vrsta kukca vjerojatno igra nezamjenjivu ulogu u ekološkoj mreži. Odabir vrsta koje treba spasiti uspoređuje s kockanjem na život i smrt. “Kao da gledate kroz prozor aviona i promatrate zakovice na krilu”, kaže. “Mogli biste izgubiti koju zakovicu, no ne znate koliki je gubitak siguran niti želite saznati.”

Leslie Kaufman