Pokret Okupirajmo Wall Street zaokupio je pažnju akademske zajednice, no nije tako lako svesti taj pokret u čvrste okvire, smatra Theda Skocpol, sociologinja sa Sveučilišta Harvard te autorica istraživanja “The Tea Party and the Remaking of Republican Conservatism”, u kojemu proučava njihovu desničarsku varijantu. “Pripadnici pokreta Tea Party sebe smatraju utjecajnom silom i pokretačima promjena u Republikanskoj stranci, dok su pripadnici pokreta okupacije podvojenog stava”, kaže. “Zato ih je teže odrediti.”

Neki također smatraju da su mnogi ugledni znanstvenici skloni tom pokretu pa su zbog toga manje objektivni. Edward Maguire, kriminolog s Američkog sveučilišta u Washingtonu, proučava stavove pripadnika pokreta okupacije prema policiji i zakonu. “Dio našeg istraživanja usmjeren je i na smjernice prema kojima bi se policija trebala ravnati”, kaže. “Kad vide naše istraživanje, želim da u njega vjeruju. Ne bi nam odgovaralo da se naši ljudi uključe u pokret.” Međutim, znanstvenici aktivisti pokrenuli su Occupy Research, internetsku platformu za razmjenu istraživačkih metoda, alata i podataka. Mreža je omogućila udruženo istraživanje okupacijskih pokreta diljem svijeta. Todd Gitlin, profesor sociologije i komunikologije na Sveučilištu Columbia u New Yorku te autor eknjige “Occupy Nation”, najzanimljivijima ne smatra ključne aktiviste pokreta, već “vanjske pripadnike”, one koji se pojavljuju na prosvjednim marševima, ali ne prisustvuju sastancima i općim okupljanjima. “Oni su političko sredstvo rasta pokreta”, kaže Gitlin. “A njih je znatno više.” Héctor CorderoGuzmán, sociolog s Koledža Baruch u New Yorku, osmislio je internetsku anketu koju je objavio na stranici occupywallst.org. Anketa je pokazala da se radi o, prema riječima CorderoGuzmána, “presjeku stanovništva”. “Nisu to samo mladi samci koji nemaju pametnijeg posla”, kaže. “To su ljudi koji su učinili sve što su trebali, a ne ide im.” Jesse Klein, studentica poslijediplomskog studija na Državnom sveučilištu u Floridi, proučava pokret Okupirajmo Tallahassee te ističe da je između aktivista koji imaju vremena za duge sastanke i onih koji nemaju nastao jaz. “Postoji napetost između te dvije skupine”, ističe Jesse. “Pokreti okupacije posvećeni su okupljanju velikog broja pojedinaca koji dotad nisu bili aktivni”, kaže Jeffrey Juris, izvanredni profesor antropologije na Sveučilištu Northeastern u Bostonu. No ono koji se lako okupljaju, dodaje, lako se mogu i rasuti. “Jako je važno proširiti taktiku”, kaže. “No kako proširiti taktiku okupacijskih pokreta?”

Jennifer Schuessler