U potrazi za smislom života mnogi su otišli na vrh planine, u samostane ili su utjehu pronašli u materijalnome, no ljudi često previde mudrost onih koji su najdulje živjeli. Stariji su ljudi preživjeli razne pogreške, uspjehe, sreću i tugu, a većina ih je tijekom života spoznala vrijedne životne pouke. Kakvu, stoga, mudrost nose oni koji su na ovome planetu proveli sedamdeset, osamdeset ili više godina?

Na početku treba reći da siguran put nije uvijek rješenje za ispunjen život. Kao što je Timesov kolumnist David Brooks napisao, stariji često žale za prilikama oko kojih nisu riskirali. Jedan je čovjek priznao da je čitav život proveo kao “promatrač” te da žali što nije bio “pustolov”. Brooks dodaje da je nekolicina starijih izrazila žaljenje što nikad nisu riskirali, čak i u situacijama kad bi rizik loše završio. Kao što je jedan čovjek rekao: “Što se karijere tiče, put mi je bio itekako uzburkan, no ako je raznolikost začin života, onda je moj bio poput ljutog indijskog curryja.” Nekolicina je zažalila što su se vjenčali u mladosti. Jedan je muškarac s Brooksom podijelio pouku koju je osjetio na vlastitoj koži: “U braku sam pedeset godina, a prvih mi je dvadeset godina trebalo da shvatim da nisam trebao pokušavati promijeniti suprugu.” Jane Brody u svojem je neformalnom istraživanju otkrila da je zadovoljstvo poslom puno bitnije od novca. “Najvažnije je raditi ono što stvarno voliš”, rekla joj je jedna starija čitateljica, “te da se svakog dana raduješ odlasku na posao.” Druga joj je čitateljica rekla: “Nemojte gubiti vrijeme brineći o starenju.” Prema Gallupovu istraživanju koje je 2010. godine provedeno na uzorku od 340.000 Amerikanaca, mnogi su se ljudi dobro osjećali u svojoj koži s otprilike osamnaest godina, a kasnije je, vjerojatno zbog problema koji su ih u životu šibali, njihov osjećaj vrijednosti počeo kopniti.

Nasreću, zadovoljstvo životom ponovno su osjetili u pedesetima. Većina sudionika istraživanja izjavila je da su u osamdesetima sretniji nego u tinejdžerskoj dobi, a velika većina da im se emocionalna kriza koju su iskusili ulaskom u pedesete više nije ponovila. “Ohrabrujuće je što možemo očekivati da ćemo u osamdesetima biti sretniji nego u dvadesetima”, za Times je izjavio Andrew Oswald, profesor psihologije na Ekonomskom fakultetu Warwick u Engleskoj. “Takav osjećaj nije odraz onoga što se u životu događa, već nečega duboko ukorijenjenog u ljudskoj prirodi.” Kao što je Patricia Cohen, autorica knjige “In Our Prime: The Invention of Middle Age”, napisala u Timesu, istraživanja su pokazala da je stres najveći u srednjoj dobi, ali na vrhuncu je i vjera u vlastite sposobnosti. Upravo bi se zato možda većina starijih od 65 htjela vratiti u tu dob. Svakoga tko je upao u začarani krug krize srednje dobi ovo bi trebalo razveseliti – mudrost starijih kaže da je to zlatno doba. Međutim, svako životno razdoblje ima svoje slijepe pjege. Oscar Wilde je jednom rekao: “Stariji u sve vjeruju, ljudi srednje dobi u sve sumnjaju, a mladi sve znaju.”

Kevin Delaney

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com