Žene u Indiji sve češće nose poslovna odijela koja prate liniju tijela. Sudanke koje se odvaže odjenuti traperice završe u zatvoru. U europskim se metropolama pokrivalo za glavu koje nose muslimanke smatra političkim gromobranom.

No, dizajneri u islamskim zajednicama diljem svijeta potiču žene da iskorače iz zamaskiranog modnog stila i prihvate odjeću koja spaja svjetske trendove s muslimanskim običajima. U tradicionalna društva sve više prodiru ideje i roba sa Zapada, a žene se moraju nositi s teretom tradicije, ali i modernosti. Ono što žena odijeva otkriva znatno više od njezina individualnog modnog stila. Drugi je procjenjuju prema tome što odijeva ili ne odijeva, a njih je mnogo, od rodbine, kolega, neugodnih muškaraca u autobusu i, otkako je krenula rasprava o islamskim pokrivalima za glavu, političara. Ponekad se priklanja tradiciji, a ponekad joj prkosi. Pogledajte samo današnju Indiju, gdje je desetogodišnji eksplozivni gospodarski rast otvorio nove prilike urbanim i obrazovanim ženama te stvorio različite nove modne izričaje. “Gotovo svakog dana osjetim da se ova zemlja mijenja”, kaže Anupama Dayal, dizajnerica iz New Delhija, u čijoj su se jesenskoj kolekciji našle kratke haljine i udobne tunike. “Znate li tko se najbrže mijenja? Žene.”Kako žene stječu sve više novca, moći i slobode, sve se češće mijenja njihov način odijevanja. No, za razliku od muškaraca, izbor odjeće u žena često određuju očekivanja unutar kulture: skromnost, autoritet i promjenjivi ideal ženstvenosti. Ono što se ljudima sa Zapada čini tradicionalnim ženama iz Azije i Afrike predstavlja viši status. Tako, naprimjer, studentice u Nigeriji mogu nositi uske traperice i izazovne haljine, no kad krenu graditi karijeru, teško ih se može vidjeti u ičemu osim tradicionalnoj nigerijskoj odjeći, čiju finu izradu i skupoću netko sa Zapada možda neće primijetiti. Slična je situacija u Indiji gdje pripravnice uglavnom nose hlače i odijela, no više menadžerice češće odabiru sari. “Uistinu mislim da u sariju djelujem autoritativnije”, kaže Ambika Nair, pravnica i novinarka te voditeljica pravnih izdanja za Thomson Reuters u Indiji. “Ne razmišljam o sariju i uskim hlačama kao o tradicionalnim odjevnim predmetima, a ne mislim ni da odijevanje odijela, naročito onih koji vam ne pristaju, predstavlja moderan stil.”

Žene u Indiji žive u stanju stalnih i temeljitih promjena. Danas se podjednak broj djevojčica i dječaka upisuje u osnovnu školu. Raste broj žena u poslovnom svijetu, sve više njih živi samostalno, često putuju, razvode se te usvajaju djecu kao samohrane majke. Uz sve to, moraju se nositi s uvriježenim društvenim i vjerskim običajima, seksualnim zlostavljanjem, a ponekad i izravnim nasiljem. Blagostanje je potaknulo širenje pretilosti, a nova svijest o poželjnoj tjelesnoj formi stvorila je novi ženski ideal: mršavo i zategnuto tijelo koje nimalo ne nalikuje ljepoticama s oblinama kakve su nekoć živjele u Indiji, a taj trend prati i odjeća. Nose se takozvani koktel sariji od tankog i prozirnog šifona, koji su ponekad ukrašeni kristalićima, a mogu se kombinirati s korzetima. Ponegdje su se uslijed globalizacije proširili zapadnjački pojmovi ženske ljepote zbog čega su žene počele ogoljavati dijelove tijela. Drugdje je, pak, prodiranje zapadnjačkih nazora i ideja ojačalo tradiciju, no odjeća tamošnjih žena nije nimalo neugledna. U Indoneziji, najmnogoljudnijoj muslimanskoj zemlji, žene nose hidžab znatno više nego što ga je nosila prijašnja generacija. No, danas se radi o dizajnerskoj marami pričvršćenoj eklektičnim brošem ili kombiniranoj s modernim štitnikom od sunca.“Ugledamo se na Zapad u pogledu stila i trendova koje potom prilagođavamo svojim skromnim potrebama”, kaže Liana Rosnita Redwan-Beer, urednica časopisa iz Džakarte. Muslimankama koje žive na Zapadu naročito je teško uskladiti moderno i tradicionalno.

Rabia Zagarpur živjela je u Kaliforniji gdje se prije deset godina počela odijevati prema muslimanskim običajima. “Uvijek postoji dilema da ću se oduševiti nekim odjevnim predmetom koji ne mogu nositi”, govori Rabia o svome iskustvu. “Odlazak u kupnju je depresivan. Naravno, tu je i posao. Što da odjenem za poslovnu okolinu?” Rabia Zagarpur danas živi u Dubaiju i dizajnira odjeću za žene slične sebi: trenirke s duljim majicama koje potpuno pokrivaju gornji dio, svilene kaftane intenzivnih boja, čak i hidžabe s kapuljačom od rastezljivog i prozračnog materijala. Obožavateljice joj pišu koliko su oduševljene, a kritičari se ponekad rugaju njezinim kreacijama i nazivaju ih preatraktivnima. “Ja smatram da je moguće biti skroman i šik”, kaže Rabia. Sudanka Lubna Hussein vjerojatno nije brinula o tome je li šik kad je prošle godine uhićena zbog nemorala jer je odjenula traperice, a taj se zločin po sudanskom šerijatskom zakonu kažnjava s 40 udaraca bičem. Sud je na kraju povukao kaznu bičevanjem, no morala je platiti kaznu od 200 dolara. Kad je odbila platiti, završila je u zatvoru. U Indiji se društveni razvoj zahuktava velikom brzinom, a žene su stalno prisiljene donositi vrlo osjetljive odluke. Televizijska voditeljica Suhasini Haidar tijekom emisije nosi sako krojen po mjeri, ali zna da za službenu večeru u organizaciji vlade mora odjenuti sari. “Postoji nekoliko mjesta gdje bi bilo vrlo nepristojno pojaviti se u zapadnjačkoj odjeći”, kaže. Anupama Dayal sari odijeva u vrlo važnim situacijama. “Kad želim biti na vrhuncu samopouzdanja, moram nositi sari. I kad ne smijem riskirati, nosim sari, unatoč tome što imam stotine Armanijevih, Guccijevih i Anupaminih komada u ormaru”, dodaje.

Somini Sengupta

Online: Više o serijalu Ženski faktor na global.nytimes.com