Dok u zapadnoj Europi nedostaje radna snaga, istočnoeuropske kompanije, javljaju mediji, imaju teškoća sa zapošljavanjem kvalificiranih radnika unatoč 50-postotnom skoku plaća u nekim sektorima u posljednjih dvanaest mjeseci. Veća ulaganja u istočnu Europu, emigracije, slaba distribucija radnih vještina i niska pokretljivost zajedno su utjecale na nedostatak kvalificiranih radnika od Poljske do Bugarske.

Strategija povratka
Manjak kvalificiranih radnika potiče vlade u novim istočnim članicama Europske unije da razviju strategije povratka svojih državljana iz bogatijih zapadnih zemalja. No problem je što plaća ponuđena u domovini često ispod očekivanja radnika. Siromašnije zemlje u istočnoj Europi imaju veće probleme emigracije radnika prema Zapadu. Rumunjska i Bugarska u odnosu na Poljsku, Češku, Slovačku i Mađarsku najteže su pogođene tim problemom u najtežoj su situaciji, pojačanoj alarmantnim demografskim trendovima. Unatoč restrikcijama na tržištu radne snage u zapadnoeuropskim zemljama, rumunjski i bugarski državljani pronalaze posao u drugim zemljama Unije, često i na crno. Ekonomisti ističu da je novac koji ti radnici šalju kući svojim obiteljima jednak iznosu izravnih inozemnih ulaganja koje u istom vremenu ulaze u zemlju. Međutim, Bugarskoj i Rumunjskoj ti su imigranti sada potrebni zbog jačanja gospodarstva a ne samo kao pomoć obiteljima. Rumunjsko ministarstvo rada, kao dio strategije privlačenja imigranata natrag u domovinu, već je organiziralo sajmove zaposlenja u Italiji i Španjolskoj, a sljedeći je najavljen za 21. lipnja u Torinu. Sajam takve vrste lani u veljači posjetilo je otprilike 800 Rumunja koji rade u Italiji, a prema medjiskim napisima, stotinu ih se već vratilo u zemlju. Relativno skroman uspjeh pravda se činjenicom da su kompanije prisutne na sajmu ponudile mjesečne plaće od oko 600 do 700 eura, daleko ispod očekivanja radnika, a neki su uvjetovali da bi se vratili ponudi li im se tisuću eura mjesečno. Većina Rumunja koji rade u inozemstvu ipak se želi vratiti u svoju zemlju, no uglavnom čekaju bolje uvjete rada u domovini. Studija agencije koju je unajmila rumunjska vlada pokazala je da se trećina Rumunja koji rade u Italiji u sljedeće dvije godine želi vratiti u svoju zemlju, dok ih se tek 21 posto izjasnilo za ostanak u Italiji dulje od dvije godine. Situacija je slična i u susjednoj Bugarskoj čija se većina građana također želi vratiti nakon što stekne određeni kapital. Bugarska je još snažnije pogođena odlaskom radnika nego Rumunjska, a plaće Bugara još su niže nego plaće Rumunja.

Konkurentniji uvjeti
Bugarska je tako 2006. godine imala najnižu cijenu rada po satu u Europskoj uniji. U Švedskoj, koja istovremeno ima najvišu cijenu rada, radnici dobivaju 32,16 eura, odnosno 20 puta veću plaću od Bugara (1,65 eura). U Rumunjskoj cijena rada po satu iznosi 2,68 eura. Nadalje, najveći problem u Bugarskoj je odlazak medicinskog osoblja. Do sada je tu zemlju napustilo 29 tisuća medicinskih sestara, otprilike polovica procijenjenih potreba da bi bolnice pravilno funkcionirale. Iako je prošloga tjedna bugarska vlada povisila plaće medicinskom osoblju za 90 posto, i dalje su skromne u odnosu na one na Zapadu pa, primjerice, liječnik s iskustvom koji radi u državnoj bolnici neće dobiti više od 500 eura mjesečno. Na Zapadu, međutim, ima mnogo manje Čeha, Slovaka i Mađara što stručnjaci pripisuju konkurentnijim poslovnim uvjetima koje im nude ekonomije u domovini. Studije pokazuju da dok raste broj Rumunja koji žele u inozemstvo, u Poljskoj se nazire obratni trend jer se zahvaljujući ubrzanoma rastu poljskog gospodarstva Poljaci počinju vraćati u domovinu. Glavni razlog je taj što su mnogi Poljaci bili prisiljeni prihvatiti poslove daleko ispod svojih kvalifikacija, dok im se u zemlji nude atraktivnije mogućnosti.