Jednog smo rosnog jutra na ravnici pored toskanske obale zatekli muškarca koji je jahao konja s uzdama u jednoj ruci i dugim, zakrivljenim štapom u drugoj.Taj čovjek bio je Stefano Pavin, jedan od tek šačice preostalih talijanskih kauboja, znanih pod nazivom “butteri”, koji već stoljećima tumaraju močvarama Maremme, priobalnog područja koje se proteže diljem regija Toskana i Lazio, te skupljaju stoku “maremmana”, lokalnu vrstu poznatu po velikim trbusima i dugim rogovima u obliku lire.

Iako se stoka soja “maremmana” brojčano povećava, prema europskom zakonu još se uvijek svrstava u kategoriju vrsta kojoj prijeti izumiranje, budući da tih krava ima tek 7500. Zapravo one nisu ugrožene, ali zbog takvog statusa farme koje ih uzgajaju imaju pravo na poticaje koji osiguravaju opstanak navedene vrste.No, broj “butterija” je u opadanju. Danas ovdje u Toskani jaše tek njih pet (ostali su u Laziju).“Ovo nije moj posao, ovo je strast”, kaže nam 45godišnji Stefano Pavin, niski, osunčani kauboj koji se sjeća boli nakon svog prvog posla 1988. godine, kad je četiri sata jahao, jednako dobro kao i imena 9 bikova i 220 krava za čije je svakodnevno kretanje odgovoran.Stefano radi za farmu Albarese, imanje veličine 4600 hektara koje se uglavnom nalazi u Područnom parku Maremma oko 160 kilometara sjeverno od Rima.Suvremeni svijet nije se pokazao najprijaznijim mjestom za Maremmu i njezinu stoku (veliku vrstu, čiji bikovi teže preko 1100 kilograma). Za rasplod ove vrste potrebni su golemi pašnjaci, no nakon Prvog svjetskog rata država je rascjepkala većinu imanja koja su imala dovoljno velik prostor za ispašu. Tijekom 1930ih, Mussolini je isušio močvare, a 1950-ih traktori su zamijenili stoku.Giovanni Travagliati, koji je nedavno proslavio 101. rođendan, došao je ovamo ubrzo nakon što su močvare isušene.

Na konju je već preko 80 godina, a i dan danas hoda noseći zaštitni znak “butterija”, zakrivljeni štap kojim otvaraju vrata i gone stoku. “Kad sam došao ovamo 1930-ih, čak i manje farme imale su dvojicu ili trojicu butterija. Danas imamo samo one na Albereseu.”Neki smatraju kako će spas ove vrste goveda spasiti i vezane poslove. Drugi pak smatraju da bi cijela regija više profitirala od turizma. Farma Alberese već ima u turističkoj ponudi mogućnost jutarnjeg odlaska na jahanje s “butterima”.Iako se budućnost stoke “maremmana” zasad doima zajamčenom, za “butterije” ona nije tako sigurna. Mladi “butteri” plaćeni su oko 1500 dolara na mjesec, ovisno o tome koliko imaju radnih dana. Svakoga dana uzjašu na nervozne konje, bave se divljom stokom i obavljaju brojne druge poslove.“Isprva sam bio oduševljen idejom da ću raditi na konju”, kaže mladi “buttero” Yuri Pieretto (28), koji se pridružio radnoj ekipi na ovoj farmi nakon što je 2009. godine izgubio posao električara. “Ali nakon dvije godine, još uvijek mi je teško svakog dana se buditi u šest sati ujutro te raditi tako puno i naporno.”

Gaia Pianigiani