Primjer Dubaija poučna je priča o gradnji golemih gradova u pustinji. Prošle su godine turisti plivali u moru zagađenom izlijevanjem kanalizacije u djeliću Perzijskog zaljeva koji pripada Dubaiju.

Pročišćavanje morske vode za piće dovelo je do rasta saliniteta. Unatoč tome što leže na golemim zalihama nafte, zalihe energije sve su tanje i teško mogu zadovoljiti luksuzan životni stil. “Rasli su tako brzo i intenzivno da su ljudi zaboravili na okoliš”, kaže Jean-François Seznec, stručnjak za Bliski istok sa sveučilišta Georgetown u Washingtonu. “Tek su danas shvatili da su problemi sve veći i da moraju opreznije postupati.” Procesiranje otpada, filtriranje vode te veliki industrijski projekti zahtijevaju toliko električne energije da se regija odlučila posvetiti nuklearnoj budućnosti, a nije sigurno koliko je riskantno oslanjati se na tehnologiju koja je toliko izložena terorističkim napadima i tehničkim kvarovima. Voda je u Dubaiju najveći problem, a bez postrojenja za filtriranje ne bi bila pitka. Postrojenja pak uzrokuju ispuštanje ugljičnog dioksida zbog čega Dubai i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju ponajveći ugljični otisak na svijetu. Također proizvode velike količine užarenog mulja koji se vraća u more. U emiratima se filtrira otprilike četiri milijuna boca vode na dan. No u svakome trenutku u regiji postoje četverodnevne zalihe slatke vode. Razina saliniteta u Perzijskom zaljevu toliko je porasla da je počela ugrožavati mjesne životinjske i podmorske vrste, kaže Christophe Tourenq, znanstvenik i član Svjetske prirodoslovne zaklade u Dubaiju.

I kanalizacijski sustav teško se nosi s brzim razvojem. Do kolovoza prošle godine jedino postrojenje za filtriranje vode u Dubaiju procesiralo je 480.000 kubičnih metara otpada dnevno, što je gotovo dvostruko više od normalnih preradnih kapaciteta od 260.000 kubičnih metara, kaže voditelj postrojenja Mohammed Abdulaziz Najem. Dodaje da pojedini vozači 4000 tankera, koji svakodnevno prevoze kanalizacijski otpad iz Dubaija u postrojenje za procesiranje, jednostavno iskrcaju teret u kanale koji se potom slijeva u bogataško naselje. Tijekom izgradnje stotina nebodera rijetko su se primjenjivali standardi zaštite okoliša. Razvoj je “strahovito povećao” problem štete za okoliš, tvrdi Majid Al Mansouri, glavni tajnik Agencije za zaštitu okoliša iz Abu Dhabija. “Postigli smo dobre rezultate, ali imamo još mnogo posla.” Abu Dhabi nastoji učiti iz pogrešaka Dubaija. Ondje je izgrađen sustav praćenja podzemnih voda te reciklažni sustav koji se temelji na navodnjavanju preko otpadnih voda iz kućanstava. Vlada je pokrenula projekte prvog postrojenja za čuvanje zaliha vode na području emirata i započela s kampanjom informiranja javnosti. Usto vlada nalaže da se nove zgrade trebaju graditi prema zapadnjačkim standardima zaštite okoliša. No industrijski projekti, kao što su talionice aluminija i čeličane, i dalje opterećuju dalekovodnu električnu mrežu.

Kao pogon koriste zemni plin iz Katra, a ondje im često ograniče zalihe. Alternativni izvori energije poput solarne ili energije vjetra vrlo su rijetki. Stoga su emirati potpisali sporazum s Washingtonom za gradnju nuklearne elektrane u kojoj se uran neće obogaćivati ili ponovno provesirati. Osim Dubaija, Abu Dhabi, Saudijska Arabija, Kuvajt, Katar, Bahrein i Egipat također razmatraju mogućnost razvoja nuklearnih postrojenja. Međutim, ako gledamo na održivost, nuklearna energija nema baš smisla, kaže Mohamed Raouf, voditelj službe za zaštitu okoliša pri Centru za istraživanja u Perzijskom zaljevu u Dubaiju. “Ta energija nije obnovljiva, otpad je velik problem, a smatra se da će zalihe urana nestati u sljedećih 40 do 50 godina”, dodaje. “Ono što možemo naučiti iz primjera Ujedinjenih Arapskih Emirata jest da neodgovoran stav prema održivosti okoliša donosi brzu zaradu, ali i veliku opasnost.”

Liz Alderman