Jeremy Sparig mjesecima se borio sa stjenicama. Neki smatraju da ga je sada najbolje izbjegavati. “Više me ne žele zagrliti, ne žele me pozvati k sebi”, rekao je Sparig iz istočnog Williamsburga u newyorškom Brooklynu. “Kao da sam gubavac.”

Osim ugriza, svraba, smetnje i troška, žrtve ove najnovije newyorške kuge otkrivaju da ih čeka i nevidljiva pokora u obliku stigmatizacije. Prijatelji se počinju udaljavati. Pozivnice prestaju dolaziti. Jedna žena kaže kako joj se majka mjesecima bojala priznati da ima stjenice. Strah i sumnja uvlače se na sva mjesta na kojima se stjenice pojave, što je gotovo svugdje: “Agencije za javno zdravlje diljem zemlje pretrpane su pritužbama na stjenice”, u zajedničkoj izjavi iz kolovoza priznali su Centar za kontrolu i sprečavanje bolesti i Agencija za zaštitu okoliša. Premda nisu prijenosnici bolesti, stjenice se prenose odjećom, mogu skočiti u džepna izdanja knjiga i vrebaju iz pokućstva. I, naravno, grizu. Čak i u New Yorku, u kojem se žohari i štakori smatraju dijelom inventara, nitko ne želi da se uz njega veže asocijacija na ove minijaturne napasti koje na uspavana tijela gledaju kao na švedski stol. Ugrožen je opstanak. Privatni instruktori i glazbeni učitelji, koji dolaze u domove učenika, boje se da će izgubiti klijente. Jedna ugostiteljica otkazala je niz narudžbi te je tijekom najtoplijih srpanjskih dana odijevala majice dugih rukava i hlače kako nitko ne bi vidio ugrize na njezinu tijelu. “Tko će me takvu željeti u vlastitom domu?” pita se. Posljednjih tjedana stjenice su se uvukle i u kinodvoranu na Times Squareu, gmižu trgovinom Victoria’s Secreta na Aveniji Lexington i uredima časopisa Elle, došuljale su se i u ured brooklynskoga okružnog tužitelja. “Pojedini odvjetnici nisu htjeli ni ući u zgradu”, rekao je pomoćnik okružnog tužitelja. “Ne krivim ih; ni ja ne bih ušao nekamo gdje znam da ima stjenica.” Stjenice, koje su u prošlosti gotovo istrijebljene, ponovno su se proširile New Yorkom, dijelom i zbog prestanka korištenja pesticida DDT. Prema podacima gradskog Ureda za stanovanje i očuvanje spomenika, broj prijava stjenica u posljednje dvije godine porastao je za 67 posto. Tijekom posljednje fiskalne godine, koja je završila 30. srpnja, gradska telefonska linija za pomoć zabilježila je 12.768 pritužbi na stjenice, 16 posto više nego prethodne i 39 posto više nego prije dvije godine.

Istraživanje o javnom zdravstvu New Yorka pokazalo je da je u 2009. godini jedan od 15 Newyorčana imao stjenice u svom domu, a ta brojka sada je vjerojatno još veća. Prema glasinama, i društvena cijena stjenica je u porastu. Najbolja prijateljica spomenute ugostiteljice previše se bojala ovog ljeta pozvati je u svoju vikendicu.Kad je konobarica iz Brooklyna Hilary Davis prije dvije godine morala privremeno iseliti zbog oprašivanja stana protiv stjenica, nitko od njezinih prijatelja, pa čak ni dečko, nisu joj ponudili smještaj. “I tako sam ostala sama u stanu punom stjenica”, rekla je. Mijenjaju se i svakodnevne navike. “Više ne idem u kino jer ne želim sjediti u zaraženim sjedalima i ne sjedim na drvenim klupama”, priznala je gradska vijećnica Gale A. Brewer. Ali panika se nije baš toliko proširila. “Sve je to dio života”, smatra Janice Page iz Bronxa, koja se nedavno prestrašila jer je primijetila dva ugriza dok je putovala Kalifornijom. (Na kraju se ispostavilo da su to ubodi komarca.) “I što da radim? Hodam uokolo s opremom za raskuživanje?” “To je poput terorizma”, smatra žena koju smo uhvatili na ulazu u nedavno oprašenu kinodvoranu. “Prekrižite prste, nadate se najboljem i nastavite dalje.” Unatoč protivljenju iznajmljivača izglasan je gradski zakon prema kojemu iznajmljivači moraju reći potencijalnim stanarima je li koji od stanova u zgradi prethodno bio zaražen stjenicama. Možda nitko nije bolje upoznat s paranojom zbog stjenica od Stevena Brodskyja, psihoterapeuta s Manhattana. On liječi ljude koji pate od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, a u posljednje vrijeme ima puno pacijenata koji su bili žrtve stjenica. Pacijenti mu govore da se osjećaju kao da “se žrtvuju jer ih se doslovno jede dok spavaju”, rekao je. “To je stvarno kao H1N1”, tvrdi doktor Brodsky, koristeći klinički termin za prošlogodišnju prijetnju, odnosno svinjsku gripu. “Svi su zabrinuti zbog toga i pitaju se jesu li baš oni sljedeći na redu.” A kad i posljednji pacijent ode, Brodsky priznaje:“Provjerim fotelju da vidim ima li na njoj nešto.”

Emily B. Hager; Emma Graves Fitzsimmons i Mathew R. Warren pridonijeli izvještaju