Krajem dvadesetog stoljeća, u kojem je stekla nezavisnost, Indija je postala mekom američkih, ali i inih outsourcing agenata i investicijskog kapitala.

Visoko educirani kadar u najboljim godinama, iako potplaćen u odnosu na kolege sa Zapada, kvalitativno vodi jednu od najmnogoljudnih svjetskih federacija prema ostvarenju “indijskog čuda”. Upravo ta kombinacija iznimno povoljne demografske slike i visokog obrazovanja navela je državni vrh da, prepoznavši potencijal sektora i uprkos globalnoj ekonomskoj krizi, planira dodatno povećati ulaganja u istraživanje i razvoj na razinu najrazvijenijih država. Naime, prema predviđanjima, Indija bi trebala biti među prvim ekonomijama koje će prebroditi recesiju i ući u novi ciklus – ako je vjerovati Sharmili Whelan, ekonomistici specijaliziranoj za azijskopacifičko tržište. Pozitivna očekivanja, uz demografski faktor, temelji na činjenici da je udio trgovine u BDP-u razmjerno niskih 32,5 posto (u odnosu na glavnog konkurenta Kinu), te na padu cijena roba i sirovina, posebno nafte, od čega, po njenu mišljenju, Indija može samo profitirati. Shanto Gosh, iz tvrtke Deloitte Haskins & Sells, za Business Line, priznaje da sektori nekretnina, infrastrukture, proizvodnje i visoke tehnologije osjećaju posljedice krize na financijskim tržištima, ali kao prednost ističe da indijska ekonomija, za razliku od drugih zemalja, uglavnom ovisi o vlastitom tržištu i očekuje njen oporavak u narednih šest do devet mjeseci. Indija je, također, za razliku od prije 300 godina izrasla u vojnu velesilu, te je spremna braniti svoje granice od slabije razvijenih susjeda i kineske opasnosti sa sjevera, odnosno sačuvati novostečene prednosti i mladu demokraciju.

No postoji i druga strana medalje, koja ni izblizu nije blještava, a tiče se gotovo polovine populacije koja živi na rubu krajnjeg siromaštva, bez struje i vode, i ostale infrastrukture. Čak 65 posto Indijaca živi od poljoprivrede, primarne djelatnosti koja BDP-u pridonosi s mizernih 18 posto. Kad tome dodamo da unatoč činjenici što je polovina pučanstva starosti do 25 godina, velika većina njih ipak nije educirana u skladu s potrebama tržišta – broj nezadovoljnih i besperspektivnih teško će vremenom postati manji. Bez nužnih reformi – nikako – pa je jasno da glomaznom državnom aparatu, koji sporo reagira na promjene u okruženju, predstoji teška bitka kako bi očuvao stabilnost. Drastične razlike u razvijenosti pojedinih federativnih jedinica dodatno raslojavaju stanovništvo. Bogati jug, nosilac industrijskog i tehnološkog napretka, čini se zasebnom državom u odnosu na nestabilni, korumpirani i od investitora napušteni sjever. Stoga, na sljedećim izborima, neće biti lagano formirati vladu koja nije imuna na kompromise koalicijske politike i koja može drastičnim potezima podignuti nivo blagostanja na prostoru cijele federacije. Indija ipak, bez obzira što se svakodnevno suočava sa sve većim problemima, postaje sve jača. Raste broj kompanija sa svjetskom reputacijom, a strani investitori spremno ulaze na indijski potkontinent. Put prema uspjehu je, prema stručnjacima, već zacrtan, ali ne i lagan.

činjenice

Ekonomija
Indijska ekonomija je kombinacija planskog gospodarstva sovjetskog tipa i poduzetnički-orijentiranog kapitalizma, gdje je glavni zadatak države da osigura povoljnu klimu za isplative investicije. U južnoj Indiji, konkretno Bangaloreu, sposobna uprava i stručno obrazovani kadar zajedno su, praktički ni iz čega, pomogli izgraditi 64 milijuna dolara vrijednu outsourcing industriju.

Rast
U proteklih pet godina indijska ekonomija je rasla po prosječnoj godišnjoj stopi od 8,8 posto. Uslužni sektor, koji pridonosi brutodruštvenom proizvodu s više od 50 posto, rastao je najbrže. Tvrtke iz sektora informatičkih tehnologija ostvarile su najbrži rast.