Sve veća netrpeljivost prema Iranu i njihovu atomskom kompleksu – ubojstva, računalni virusi, zabrane trgovanja, naftni embargo, zamrznuta imovina, bankarske zabrane samo su dio otvorenih i tajnih akcija – očito je bila dovoljna da se 18. lipnja Teheran vrati pregovorima.

Međutim, ta je drama nadmašila glavnu činjenicu, a ta je da su Iranci nastavili sa stalnim obogaćivanjem urana, a krenuli su i s proizvodnjom koncentriranog oblika koji se može upotrijebiti za izradu nuklearne bombe. “Iran je naravno na početku malo patio”, kaže Hossein Mousavian, bivši iranski dužnosnik, a danas znanstvenik na Sveučilištu Princeton. “No, sveukupno gledano, jako se brzo oporavio. Tajni rat nije uspješno proveden.” Iranci su na obogaćivanje izrazito ponosni i smatraju ga ključnim adutom u sve prisutnijoj politici računatog rizika, koja bi se jednog dana mogla pokazati smrtonosnom. U kvartalnim se izvješćima Međunarodne agencije za atomsku energiju iznose detalji o iznenađujućem napretku te pojašnjava hitnost u diplomatskim pregovorima u Moskvi, gdje se nastavilo ondje gdje je stalo prošlog mjeseca u Bagdadu. U teoriji je glavni cilj navesti Teheran da obustavi program obogaćivanja i razjasni provodi li tajni projekt razvoja nuklearnog oružja. No Ugovor o neširenju nuklearnog oružja ne ograničava čistoću obogaćivanja, već državama samo brani iskorištavanje civilnih programa u vojne svrhe, a Iran tvrdi da uran priprema za reaktore, a ne za bombe. Prošlog su mjeseca inspektori djelomično potvrdili tu tvrdnju te naveli da je Teheran gotovo trećinu koncentriranog urana pretvorio u reaktorsko gorivo. Iran ima dovoljno obogaćenog urana da bi bez daljnje obrade mogao stvoriti najmanje četiri atomske bombe. Usto, zalihe koncentriranog urana brzo rastu, a zbog toga bi se mogao skratiti postupak proizvodnje manjeg nuklearnog arsenala. Stručnjaci sa Zapada koji suosjećaju s položajem u kojem se Iran našao kažu da je problem u uočljivim rupama u ugovoru. “Državama je omogućio da dođu do crvene linije naoružanja”, kaže Yousaf Butt, fizičar iz Saveza američkih znanstvenika, organizacije sa sjedištem u Washingtonu koja promiče kotrolu oružja. “Zbog Irana se podižu obrve. Ono što oni rade jest za brigu, ali nije nezakonito.”

Danas je glavni cilj pregovarača navesti Iran da obustavi 20 posto proizvodnje, što je znatno slabiji cilj od početnog zahtjeva da se obogaćivanje u potpunosti obustavi. Kao da napetost već nije dovoljno visoka, stručnjaci kažu da bi Teheran mogao ponovno obogatiti sve veću zalihu 20postotnog urana na još veću razinu čistoće. Institut za znanost i međunarodnu sigurnost, organizacija sa sjedištem u Washingtonu, 4. lipnja u svojem je novom istraživanju upozorio da iranski postupci upućuju na proizvodnju visoko obogaćenog urana, to jest pročišćenog na više od 20 posto, što je vrlo blizu razini koja se koristi u izradi nuklearne bombe. Iran bi mogao iskoristiti opravdanje kojim su se poslužile Belgija, Francuska i Nizozemska. Naime, te su države, inače potpisnice ugovora o neširenju oružja, koristile visoko obogaćen uran za izradu radioaktivnog izotopa molibdena99, koji se koristi u medicini. Miroljubivo je rješenje i dalje moguće, kaže Daniel Joyner, autor knjige “Interpreting the Nuclear NonProliferation Treaty”. Joyner ističe da bi Iran i dalje mogao zadržati atomski kompleks, ali bi obogaćeni uran izvozio strancima koji bi jamčili da će se dodatna obrada obavljati u mirnodopske svrhe. “Ako već ne zbog ponosa i iskaza vojne agresivnosti, znamo kako se pregovori moraju završiti”, dodaje. “Na kraju kompromis neće zadovoljiti sve strane, a baš tako znamo da je to pravo rješenje.” Moussavian kaže da i on uviđa potencijal za mirno rješenje, a u svojoj novoj knjizi “The Iranian Nuclear Crisis: A Memoir” nudi detaljan plan za takav ishod. Kaže da je Teheran spreman na dogovor, no da se boji da će Obaminu administraciju ograničiti želja da u izbornoj godini izbjegne optužbe republikanaca da se Amerika povukla. Njegova knjiga završava oštrim upozorenjem: “Ako ne dođe do kompromisa, možemo očekivati pravi sukob.”

William J. Broad