Dok se vlade diljem svijeta pokušavaju potrošnjom izvući iz recesije, mnoge države otkrivaju da se nalaze u istoj situaciji kao i potrošači: plaćaju više kamate na svoje brzorastuće dugove.

Povećane kamatne stope mogle bi za države poput Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Njemačke značiti povećanje vladine potrošnje od više stotina milijardi dolara. Čak i povećanje od samo jednoga postotnog boda riznicu bi kroz nekoliko godina moglo stajati dodatnih 50 milijardi dolara godišnje, a na kraju i dodatnih 170 milijardi dolara na godinu. To bi moglo dovesti do neviđenih pritisaka na ostalu potrošnju vlade, koja uključuje socijalne programe i vojnu potrošnju. Istovremeno bi štetilo ekonomskom rastu time što bi tvrtkama, vlasnicima stambenih nekretnina i potrošačima prisilno podiglo kamate na dugove. “Bit će skuplje za sve”, rekao je Olivier J. Blanchard, glavni ekonomist Međunarodnoga monetarnog fonda. “Kako se poveća posuđivanje vlada diljem svijeta, kamatne stope će porasti. Već to počinjemo primjećivati.” Od kraja 2008. prihodi od desetogodišnjih američkih državnih obveznica porasli su za 1,5-postotna boda, što znači da su porasli sa dva posto na 3,54 posto, što je najveći rast u posljednjih 15 godina. U istom razdoblju prihodi od njemačkih desetogodišnjih obveznica porasli su sa 3,93 posto na 3,75 posto, dok su prihodi od britanskih dionica porasli sa 3,41 posto na 3,78 posto. Zabrinutost zbog dugoročnih posljedica većih dugova natjerale su Bena S. Bernankea, predsjednika američke središnje banke, da u srijedu pred Kongresom izjavi: “I dok poduzimamo korake kako bismo se nosili s recesijom i prijetnjama financijskoj stabilnosti, održavanje povjerenja financijskih tržišta zahtjeva da mi kao nacija sada počnemo planirati ponovno uspostavljanje fiskalne ravnoteže.” Za sada je trošak daljnjih dugova cijena koju je vlada spremna platiti kako bi potrošnjom izašla iz recesije, u nadi da će fiskalni oporavak povećati prihode od poreza kojima će se moći vratiti dug. No prije tri tjedna Kongresni ured za proračun procijenio je da će ukupan dug vlade do kraja fiskalne 2010. porasti na 65 posto BDP-a, sa 41 posto koliko je iznosio na kraju fiskalne 2008. Tijekom 2009. i 2010. Washington će prema procjeni Citigroupa prodati nove dugove u vrijednosti većoj od pet bilijuna dolara. Za 10 godina neisplaćeni dugovi Washingtona mogli bi biti jednaki 82 posto BDP-a, tj. nešto viši od 17 bilijuna dolara, tvrde u Kongresnom uredu za proračun. Vlade novac djelomično posuđuju tako što uvjere investitore da kupe njihove obveznice, koje su u osnovi dokaz dugovanja. Kako bi privukle investitore za sve te nove dugove, vlade se moraju natjecati za novac investitora s tržištima korporativnih obveznica, što je razlog za povećanje prihoda od obveznica.