Nitko ne bi trebao sumnjati u značaj onoga što je Barack Obama postigao ovoga tjedna. Kada je budući američki predsjednik rođen 1961. godine, mnoge savezne države, ne samo na jugu, imale su zakone koji su nametali segregaciju, zabranjivali miješane brakove poput onog koji su imali njegovi roditelji i ograničavali biračka prava.

Ovoga tjedna Amerika može tvrditi, s više vjerodostojnosti nego bilo koja druga zapadna zemlja, da je napokon postala slijepa na boje kada je u pitanju politika. Ostale prekretnice na putu prema građanskim pravima prevaljene su usred gorčine i krvoprolića. Ova je obilježena srećom, bijelaca kao i crnaca. Obama je, istina, izgubio kod bijelih glasača za 43-55 posto, ali je osvojio gotovo točno jednak njihov udio kao i posljednja tri (bijela) demokratska kandidata: Bill Clinton, Al Gore i John Kerry. I nadmoćno je pobijedio među mlađim bijelim glasačima. Amerika će sada imati predsjednika s polubraćom u Keniji, bivšim školskim kolegama u Indoneziji i pogledom na svijet za koji se čini da se temelji na poštovanju a ne na sukobima.

S tako velikom pobjedom došla su i nerazumno velika očekivanja. Mnogi od Obaminih gorljivijih pobornika biti će razočarani i u nekim slučajevima to zaslužuju. Za one koji su za njega glasali očiju širom otvorenih za njegova ograničenja sada sve ovisi o tome kako će vladati. U inozemstvu ovaj predsjednik 21. stoljeća morat će se uhvatiti u koštac s onim tipom nadmetanja velikih sila kakvo je poslijednji puta viđeno u 19. stoljeću. Kod kuće mora pokušati ujediniti svoju zemlju baveći se njezinim ekonomskim slabostima i istovremeno izbjegavajući zamke jednostranačke vlade. Retorika i simboli će i dalje biti korisni pri tome, ali sada je došlo vrijeme za detalje i predanost. Obama započinje s nekoliko prednosti. 47 godina star, premlad je da je bio uključen u gorke kulturološke ratove o Vijetnamu. A osvajanjem potpore velike većine nezavisnih, te čak i pristojnog broja republikanaca, učinio je mogućim povratak u misaonije vrijeme kada se političke protivnike nije smatralo izdajicama i suradnja je bila nešto čemu se može diviti. Obama neće preuzeti dužnost do 20. siječnja, ali može dobro iskoristiti sljedećih deset tjedana. Dobar početak bio bi objaviti da će ponuditi poslove nekolicini republikanaca. Robert Gates, Bushev izvrsni ministar obrane koji je pomogao preokrenuti situaciju u Iraku, trebao bi biti zadržan na dužnosti barem neko vrijeme. Nažalost, Richard Lugar se uklonio kao mogući izbor za državnog tajnika, ali Chuck Hagel, senator iz Nebraske, još je jedna opcija za obranu ili posao u vanjskoj politici. Obama bi čak mogao pronaći i ulogu za Johna McCaina.