Tijekom 1990-ih mjesta veleprodaje duhana u ovome gradu potpuno su utihnula. Onamo je pristizala tek šačica bijelih farmera u otmjenim terencima, a prodavali su na stotine bala duhana te izdašnu isplatu čekali u najboljim hotelima u gradu. Tijekom ovogodišnje prodajne sezone, pod rupičastim krovom veleprodajnog prostora tvrtke Bock Tobacco Auction Floors odvijala se drugačija priča.

Svakoga dana dolazile su na stotine uzgajivača, u malenim autobusima ili kamionetima za dostavu, a mnoge od njih u stopu su slijedile supruge s djecom. Nahrupili su u kakofoniju hangara pokušavajući prodati svoju robu. Mjesto je bilo živahno i prepuno ljudi, a dvije žene čak su i rodile u tom hangaru. No najočiglednija razlika bila je u boji. Naime, sve su to bili crnci. “Prije smo ovdje viđali samo bijelce”, kaže upraviteljica Rudo Boka. “Sada je ovo mjesto za sve. To je prekrasan prizor.” Prije no što je vlada Zimbabvea 2000. otpočela s nasilnom i kaotičnom zapljenom poljoprivrednih zemljišta u posjedu bijelaca, uzgojem duhana bavilo se manje od 2000 poljoprivrednika, bez obzira na to što je on najunosniji poljoprivredni proizvod te zemlje, a i to su uglavnom bili bijelci. Danas se ovdje uzgojem duhana bavi 60.000 poljoprivrednika i većinom su to crnci koji obrađuju malena zemljišta koja su im dodijeljena tijekom zemljišnih previranja.Zapljena bjelačkih komercijalnih farmi za Zimbabve je označila pravu katastrofu na mnogo razina. Time je narušeno jedno od najotpornijih afričkih gospodarstava, a kako se broj radnih mjesta smanjivao te valuta postala bezvrijedna zbog hiperinflacije, nezaposlenost i glad postali su problemi velikog dijela stanovništva. Velika poljoprivredna zemljišta dodijeljena su ortacima predsjednika Roberta Mugabea, a mnogi od njih uopće ih nisu obrađivali. To je pak potaknulo političku krizu i nasilnu odmazdu sigurnosnih snaga u kojoj su ubijene na stotine osoba. Unatoč silnoj boli i krvi, deseci tisuća ljudi dobili su malena poljoprivredna zemljišta te su u posljednjih nekoliko godina mnogi od tih novopečenih poljoprivrednika premostili početne boljke i počeli pozitivno poslovati.

Prošle su godine upravo oni od duhana podijelili zaradu vrijednu 400 milijuna dolara, što znači da su u prosjeku zaradili oko 6000 dolara po glavi, pravo bogatstvo za većinu stanovnika Zimbabvea. “Novac kojega je nekada među sobom dijelilo 1500 velikih uzgajivača sada dijeli njih 58.000, uglavnom malih”, kaže Andrew Matibiri, ravnatelj Udruge za industriju duhana i marketing u Zimbabveu.Stuart Mhavei (40) prije nekoliko godina dobio je malu duhansku farmu oko 130 kilometara od Hararea. Iz godine u godinu povećavao je usjeve, njihovu kvalitetu, a time i dohodak. Ove sezone dosad je zaradio preko 10.000 dolara na komadiću goleme farme koja je nekoć pripadala jednoj bjelačkoj obitelji. “Zašto bi samo jedan bijelac imao sve ovo?”, pita se. “Ovo je Zimbabve. Crnci moraju biti na prvom mjestu.” Ipak, osobna cijena koju su platili bijeli farmeri bila je velika. Jedan uzgajivač duhana, bijelac, iz sjevernog Zimbabvea, čija je obitelj kupila zemljište nakon proglašenja neovisnosti opisao nam je polagano i bolno uništenje obiteljske farme. “Sada imamo manje od 200 hektara, a od toga ne možemo ostvariti prihod dovoljno visok za preživljavanje”, kaže taj uzgajivač, koji je želio ostati neimenovan iz straha od zapljene dodatnog dijela zemljišta. “Mi zapošljavamo ljude i dobro se brinemo za svoje radnike. Doista je bolno gledati kako se sve ovo događa.” Žetvom je ove godine dobiveno 150 milijuna kilograma duhana. Daleko je to od vrhunca ostvarenog 2000., kada je ukupno proizvedeno 236 milijuna kilograma. No Tendai Murisa, koji proučava uzgoj duhana, kaže kako prosuđivanje zemljišne reforme na temelju proizvodnih brojki nije ispravan način. “Nitko nikada nije rekao da je ovo produktivniji način uzgoja”, kaže Murisa. “No omogućuje li se njime ravnomjernija raspodjela bogatstva? I to ima vrijednost.”

Lydia Polgreen