Početkom ove godine sudjelovao sam na sastanku u New Delhiju, gdje su se državni dužnosnici, stručnjaci i čelni ljudi nevladinih organizacija sastali kako bi raspravljali o mjerama koje Indija poduzima glede globalnoga zdravlja. Bio sam iznenađen kada sam shvatio da mnogi u Indiji još uvijek smatraju Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) agencijom za provedbu mjera odozgo prema kojoj se ne odnose s istim poštovanjem kao prema Svjetskoj banci ili Zakladi Gates.

Ugled Svjetske zdravstvene organizacije u Indiji odraz je neugodna položaja te agencije u novim svjetskim zdravstvenim prilikama. Poluge moći počinju preuzimati nove gospodarske sile poput Brazila, Rusije, Indije, Kine i Afrike, poznatih i kao zemlje BRIC-a, države koje se bore s novim zdravstvenim izazovima. Promjene u prehrani i stilu života, kao i pomaci u urbanizaciji te manjak fizičke aktivnosti u tim zemljama dovode do sve veće opasnosti od nezaraznih bolesti kao što su dijabetes, rak i srčana oboljenja. Prema izvješću Svjetskog ekonomskog foruma, Kina, Rusija, Indija i Brazil godišnje izgube više od 20 milijuna produktivnih godina života zbog nezaraznih bolesti. Unatoč tome, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, vodećoj specijaliziranoj agenciji za međunarodno zdravstvo u sklopu sustava UN-a, nedostaje velik broj stručnjaka za te bolesti. Čini se logičnim da zemlje čija su gospodarska snaga i zdravstveni problemi u porastu znatno više ulažu u globalno zdravlje. No njihovi su doprinosi skromni. Ukupan udio zemalja BRIC-a u doprinosima dvogodišnjemu proračunu Svjetske zdravstvene organizacije za 2012. i 2013. godinu iznosi samo 7,3 posto.Od svoga nastanka Svjetska zdravstvena organizacija pokrenula je mnogo različitih kampanja protiv velikih epidemija, a najuspješnijom se pokazala u iskorjenjivanju velikih boginja 1970-ih. Međutim, složeni izazovi nastali pojavom HIV-a, odnosno AIDS-a 1980-ih doveli su u pitanje vodeću ulogu Svjetske zdravstvene organizacije u upravljanju globalnim zdravljem. Ta organizacija pokrenula je Inicijativu 3 do 5 s ciljem opskrbljivanja 3 milijuna oboljelih od HIV-a ili AIDS-a u slabo i srednje razvijenim zemljama antiretrovirusnim lijekovima koji su bolesnicima trebali produžiti život. No ta je kampanja završila bezuspješno, što dokazuje da se ova organizacija ne uspijeva nametnuti u rješavanju ključnih problema globalnoga zdravlja. Generalna direktorica Svjetske zdravstvene organizacije Margaret Chan nije bila među “istaknutim glasovima” koji su se obratili javnosti na Međunarodnoj konferenciji o AIDS-u prošli mjesec u Washingtonu. To se teško može smatrati slučajnošću.

Naime, upravo je organizacija kojoj je Margaret Chan na čelu prije 17 godina bila pokretač najposjećenije konferencije o HIV-u/AIDS-u. Porast nezaraznih bolesti u 21. stoljeću povećava jaz između zadaća i mogućnosti Svjetske zdravstvene organizacije. Svijet je usredotočen na “racionalizaciju” i “najbolji omjer uloženog i dobivenog”, a ta se institucija teško prilagođava novonastaloj situaciji. Države diljem svijeta stežu remen, a proračun i utjecaj WHO-a se smanjuju, zbog čega ga počinju zasjenjivati druge zdravstvene organizacije i inicijative. Među njima su Svjetska banka, koja raspolaže znatnim sredstvima kreditiranja, te Zaklada Gates, čiji je globalni zdravstveni fond otprilike dvostruko veći od proračuna Svjetske zdravstvene organizacije.Nažalost, organizacija raspolaže preskromnim sredstvima, a opseg aktivnosti joj je prevelik. Tijekom posljednja dva desetljeća nominalni rast doprinosa zemalja članica proračunu WHO-a bio je na nultoj stopi. Organizacija je prisiljena financirati se dobrovoljnim prilozima. Tri četvrtine sredstava koje WHO danas prima dolaze iz dobrovoljnih izvora. Kada su se u svibnju 2001. godine Sjedinjene Američke Države “izborile” za smanjenje proračunskoga doprinosa Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji s 25 na 22 posto, druge države članice poput Kine, Kube i Pakistana prosvjedovale su protiv te odluke, ustvrdivši kako će to izazvati povećanje financijskoga tereta na račun zemalja u razvoju. Od presudne je važnosti da WHO donese plan reformi kojima bi se jasnije definirao smjer njegova djelovanja i ojačala njegova međunarodna uloga, no nužno je i povećati izdvajanja novih gospodarskih sila za proračun Svjetske zdravstvene organizacije u skladu s rastom koji te države bilježe.

Yanzhong Huang je viši suradnik za globalno zdravlje pri Vijeću za međunarodne odnose i izvanredni profesor na Fakultetu diplomacije i međunarodnih odnosa John C. Whitehead na sveučilištu Seton Hall u New Jerseyju

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com