Već desetljećima znanstvenici istražuju genetiku ljudi oboljelih od duševnih bolesti te traže skupne varijacije koje u kombinaciji uzrokuju shizofreniju i bipolarni poremećaj.

Iako mnoga duševna oboljenja imaju pozadinu u genetskim poremećajima, nije otkriven nijedan sustavan uzorak. Stoga su se znanstvenici okrenuli novom znanstvenom području, epigenetici, koja se bavi utjecajem ljudskih iskustava i okoline na funkciju gena. Mnogi geni nose kemijske spojeve koji djeluju na molekulu DNK koja upravlja proizvodnjom bjelančevina u određenom trenutku i količini, a recept se ne mijenja. Istraživanja su pokazala da se epigenetski markeri razvijaju kad se životinja prilagođava okolini, bilo da je riječ o maternici ili okolini u kojoj živi, a ti markeri mogu duboko utjecati na stanje i ponašanje. Tijekom istraživanja na štakorima pokazalo se da majčinski odnos pun ljubavi mijenja oblikovanje gena te im omogućuje da ublaže fiziološku reakciju na stres. Ta se biološka tamponzona prenosi na sljedeću generaciju: glodavci i neljudski primati koji su biološki pripremljeni da podnose stres s više se ljubavi brinu o potomstvu, a smatra se da se slična stvar događa i u ljudi. Isto tako epigenetski markeri mogu naštetiti normalnom razvoju: potomstvo čiji su roditelji iskusili ekstremnu glad imaju veći rizik od oboljenja od shizofrenije, a moguće je da se to događa zbog kemijskog traga na genima koje roditelji prenose. Jedno je istraživanje nedavno pokazalo da su u oboljelih od autizma epigenetski markeri umrtvili gen koji je receptor za hormon oksitocin.

Oksitocin, naime, podmazuje društvene centre u mozgu, stoga se mozak koji nema te receptore uglavnom muči u društvenim situacijama. Najmanje jedna grupa znanstvenika smatra da kemijski markeri odlučuju u biološkom natjecanju između majčinih i očevih gena u fetusu. Tradicionalan stav o reprodukciji jest takav da majčini i očevi geni djeluju kao suradnici. No prema novoj teoriji geni se zapravo natječu. Ako sustav ode ukrivo i razvoj mozga se dominantno prikloni očevoj strani, može doći do razvoja autizma, kako tvrde znanstvenici, a ako se previše prikloni majčinoj, dijete može patiti od poremećaja u ponašanju. “Proučavali smo razne modele sustava i otkrili da epigenetske promjene utječu na ponašanje, ali i da se mogu promijeniti”, kaže Thomas Lehner, voditelj istraživanja genoma na Državnom institutu za duševno zdravlje. U istraživanju oboljelih od shizofrenije znanstvenici sa sveučilišta Johns Hopkins analiziraju krv i druge podatke kako bi utvrdili je li stupanj genetske varijacije povezan s nasljednim rizikom od oboljenja. Druga skupina znanstvenika nastoji otkriti mogu li područja genoma na kojima su zabilježene epigenetske promjene otkriti gene koji su odgovorni za duševne poremećaje.

Benedict Carey