Roboti vladaju Wall Streetom, i to ne samo zahvaljujući brojkama. Sve što je potrebno je samo jedna riječ. Brokeri su uposlili moćna računala da brzo čitaju članke, objavljuju postove na blogovima i poruke na Twitteru, tumače riječi i zatim njima trguju.

U ovom protoku “nestrukturiranih podataka”, sve što je potrebno za promjenu na tržištu su riječi kao što su “genijalno”, “pobjednik”, “tajni dogovor” i “rizik”. The Times izvještava kako su roboti čitači u članku o financijskoj krizi u Grčkoj zamijetili riječ “bezdan” te smjesta naložili prodaju. Roboti koji uspijevaju na bitovima i bajtovima nisu prisutni samo na Wall Streetu, oni su posvuda jer oni su svi mi. Ljudi čine istu stvar, posvuda skeniraju, filtriraju i izbacuju djeliće informacija. “Kako nam prsti neprekidno prelaze tipovnicom, mi haračimo u potrazi za podacima”, napisao je Damon Darlin u The Timesu. “Neprestano tražimo sljedeći zadatak. A kad čitamo radi zabave, čitamo samo dijelove. Privlače naš kratki članci koje brzo upijamo.”Možda više nema potrebe za rečenicama ili verbalnom komunikacijom uopće. Mobilni uređaji sve manje su telefoni, a sve više alat za višestruke “konverzacije” bez razgovora, putem elektronske pošte, chatova, poruka i objava na Twitteru. Iako preko 90 posto kućanstava u Americi posjeduje mobilni uređaj, količina telefonskih poziva stagnira, piše The Times. Ljudi se više koriste elektronskom poštom, no ni ona sada nije dovoljno brza. Internetske tvrtke kreiraju servise za slanje poruka koji više nalikuju sms porukama nego elektronskoj pošti. Facebook je odlučio eliminirati suvišne neformalnosti koje trate vrijeme poput teme poruka nakon što je istraživanje korisničkih navika pokazalo da se tema obično ne navodi, izvještava The Times. Također su maknuli i polja “cc” i “bcc”, a kad pritisnite tipku Enter, poruka se automatski šalje.“Budućnost slanja bilo kakvih poruka bit će ležernija, događat će se u realnom vremenu i više će nalikovati razgovoru”, The Timesu je izjavio Andrew Bosworth, tehnički direktor Facebooka. “Poruka nije medij. Poruka je poruka.”No, neke zabrinjava izostanak dubokih misli i emocija.

Mary Bird iz Kalifornije The Timesu je rekla: “Gubi se umjetnost i ljepota jezika.”Ili se možda samo skraćuje. Naša opsesija djelićima koja nam kazuje da je sve već viđeno očita je i u najnovijim projektima vezanima uz Googleovu bazu podataka u kojoj se nalazi preko pet milijuna digitaliziranih knjiga, a koju znanstvenici sada koriste za proučavanje kulturalnih trendova i utjecaja. Ta baza podataka sadrži preko 500 milijardi riječi iz knjiga objavljenih između 1500. i 2008. na engleskom, francuskom, španjolskom, njemačkom, kineskom i ruskom, a u njoj se broji koliko se često ponavljaju riječi i izrazi. Koristeći jedan vrlo jednostavni internetski alat, bilo tko može utipkati bilo koji niz od pet riječi i dobit će grafikon koji prikazuje korištenje tog izraza kroz vrijeme. “Žene”, u odnosu na “muškarce” se rijetko spominju do početka 1970ih, kad je feminizam ojačao, piše The Times. A na engleskom se nakon 1989. “trg Tiananmen” česće spominje nego na kineskom jeziku. Povjesničari s virdžinijskog sveučilišta George Mason koriste to skladište riječi kako bi analizirali Viktorijance i njihova uvjerenja te traže ključne riječi kao što su “Bog”, “ljubav”, “rad”, “znanost” i “industrijski” u naslovima britanskih knjiga objavljenih u 19. stoljeću, navodi The Times.“Bio sam istodobno uzbuđen i užasnut”, The Timesu je priznao Matthew Bevis, profesor na sveučilištu York u Britaniji. “Ovo doista preoblikuje vrstu pitanja koje osobe koje se bave književnošću mogu postavljati.”Baš poput robota, i mi reduciramo književnost, povijest i komunikaciju na nizove riječi i brojki. Možda jednostavno čekamo singularnost, vrijeme za koje neki kažu da će doći za nekoliko desetljeća, kada će se ljudi i strojevi konačno stopiti u jedno. Ali, možda smo tomu bliže nego što mislimo.

Anita Patil

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com