Vlada je pala zbog stanja egipatske ekonomije koja je prije bila obilježena iznimnom neravnotežom i manjkom prilika, a sada je ista ta ekonomija na koljenima, dodatno oštećena ustankom. Nema novih stranih ulaganja, a ključna gospodarska grana, turizam, je osakaćena. Godišnja stopa rasta, koja je trebala iznositi pet posto, pala je na dva posto, a egipatske rezerve konvertibilne valute pale su za 25 posto.

Ključni čimbenik pri određivanju uspješnosti revolucije bit će način na koji će Egipat, ako to uopće uspije, popraviti svoje uništeno gospodarstvo. To bi također moglo imati utjecaja i na ostale ustanke diljem arapskih zemalja.“Ljudi su bijesni”, izjavio je Hassan Mahmoud, stanovnik jednog kairskog siromašnog predgrađa. Kaže kako je nakon revolucije očekivao bolji život, a umjesto toga dobio je otkaz na poslu na kojemu je zarađivao deset dolara dnevno kod jednog proizvođača suvenira. “Ljudi u mom susjedstvu pričaju o ponovnom izlasku na ulice – zbog ustanka protiv gladi.” S obzirom da su prvi egipatski slobodni izbori zakazani za jesen, u izbornim raspravama navode se razna, potpuno suprotna rješenja ovog problema.Spominju se veliki rezovi prevelikog broja državnih službenika i golemih subvencija, ljevičari zagovaraju proširenje uloge države u samom gospodarstvu, a tu je i plan Muslimanskog bratstva o uvođenju poreza u iznosu od 7,5 posto prihoda kako bi svi muslimani ispunili svoju vjersku obvezu davanja u dobrotvorne svrhe. Zapadne sile svim snagama pokušavaju preduhitriti novu krizu obećanjima paketa pomoći u iznosu od 20 milijardi dolara kojim bi potpomogli postrevolucijsko razdoblje u Tunisu i Egiptu. Ustanak je nadahnuo neke nove zahtjeve koji su u srazu s ekonomskim padom.Ugledni egipatski ekonomist Ahmed Galal kaže kako je najbolja naznaka sveopćeg očaja činjenica da se sedam milijuna ljudi prijavilo za privremena radna mjesta koja je vlada obećala otvoriti ubrzo nakon revolucije, a kojih je ukupno bilo 450.000.Samir Mohamed Radwan, ministar financija u privremenoj vladi, nedavno je za BBC izjavio kako se na trenutnom položaju osjeća “poput zatvorenika”.

Proizvodnja je i dalje u zastoju zbog štrajkova radnika koji zahtijevaju svoj dio revolucijskog plijena, a gospodarstvenici tvrde kako njihovi zahtjevi postaju kontraproduktivni. “Nakon revolucije povisili smo plaće, a već mjesec dana nakon toga radnici su ponovno krenuli u štrajk i tražili još veće dnevnice”, objasnio je Moataz El Alfi, izvršni direktor lanca restorana brze hrane Americana.“Pretukli su direktora za ljudske potencijale, pa smo morali zatvoriti tvornicu”, dodao je. Neki tvrde kako je težnja da se iskorijeni korupcija zamrznula poslovne djelatnosti. “Glavni izvori kapitala u ovoj zemlji su ili uhićeni, ili su pobjegli, ili se previše boje uložiti u bilo kakvu djelatnost”, smatra građevinski menadžer Ahmed Habib (29).Mnogi su izvođači radova u Egiptu zemljišta dobili preko korupcijskih ugovora prepunih upitnika. Vlada je sada zaustavila sve te projekte, istražuje nejasnoće, a banke su prestale izdavati zajmove. Dugo uspavane ljevičarske stranke ponovno su oživjele te pozivaju na proširenje javnog zapošljavnja, povećanje minimalne plaće, pa možda i renacionalizaciju privatiziranih poduzeća. “Sada imamo pokvareni kapitalistički režim i pokvarene korumpirane kapitaliste”, rekao je Rifaat el-Saed, predsjednik egipatske ljevičarske stranke Tagammu.Istodobno, novo nastale liberalne stranke mukotrpno pokušavaju osmisliti pristup koji bi nastavio s mjerama Mubarakove vlade koje su poticale povećanje gospodarske otvorenosti “uz granice glede pohlepnih aspekata ekonomije tijekom posljednjih deset godina”, kaže Mohamed Menza, jedan od mladih organizatora koji pripremaju gospodarsku platformu liberalne stranke znane pod nazivom Egipatska Sloboda. Egipatske prehrambene i energetske subvencije također su omiljena meta jer od oboje koristi imaju neki kojima pomoć nije potrebna. Ekonomisti i liberali tvrde kako od socijalne pomoći korist ima nesrazmjerno mnogo ljudi koji ju koriste za klimatiziranje golemih kuća i kupovinu novih luksuznih automobila. Međutim, nestrpljenje se povećava. Khaled Younis (45) kaže kako je bio primoran otpustiti osam zaposlenika koje je zaposlio za proizvodnju turističkih suvenira u jednoj siromašnoj četvrti u predgrađu Kaira. “Mnogi ljudi ovdje vjeruju kako je ova revolucija prokletstvo za nas siromašne i jednostavne građane. Oni samo žele preživjeti.”

David D. Kirkpatrick i Dina Salah Amer