Netom izabran i s teretom golemoga proračunskog deficita, novi je grčki premijer George Papandreou u prosincu prošle godine stigao u Bruxelles s jako malo opcija. Mogao je neko vrijeme i glumiti.

No sve im je priznao. Ne samo da je grčki deficit bio dvostruko veći nego što je prije objavljeno nego su i državne financije bile u potpunom kolapsu. Korupcija se proširila na sve strane, a neplaćanje poreza otelo se kontroli. “Rekao sam, čujte, nećemo okolišati”, prisjetio se nedavno Papandreou. “To je problem. Reći ću vam što ja mislim i što pokušavam učiniti.” Iako nevjerojatna, njegova je strategija upalila. U nekoliko mjeseci uspio je osigurati plan sanacije koji je tražio i ostati u dobrim odnosima s europskim kolegama. “Velika napetost vlada među igračima u Europskoj uniji”, kaže nobelovac i ekonomist Joseph E. Stiglitz. “Da se tu našla neka druga osobnost, napetost bi eskalirala.” Još je nevjerojatnije da je Papandreouova strategija transparentnosti naišla na plodno tlo kod kuće. Iako je nametnuo niz strogih mjera štednje, i dalje je popularan među glasačima. Grčki vođe obično su bili razmetljivi i beskompromisni, skloni nacionalističkoj retorici i beneficijama. Iako je potomak čistokrvnoga socijalističkog političkoga klana, Papandreou se odmaknuo od te šablone. Katkad govori toliko tiho, bilo na engleskom s kalifornijskim prizvukom ili na jednom od ostala tri jezika koji govori, da se gotovo jedva čuje. ˇim je stupio na dužnost, odrekao se luksuznog BMWa kojim se služio njegov prethodnik i za službeni automobil odabrao rabljenu Toyotu Prius iz državnoga voznog parka. Onda je rekao i ministrima da srežu troškove. Takve su mjere uvjerile Njemačku da podupre paket mjera pomoći Grčkoj iako je bila najmanje sklona tome. Na vrhuncu krize ovoga proljeća Papandreou je uključio Međunarodni monetarni fond u pregovore. Neki su to smatrali neizravnim činom preispitivanja sposobnosti Europe da se sama nosi s financijskim problemima, ali i znakom da je Grčkoj potrebna udružena pomoć regije.

Nitko nije više željan reformi od samog Papandreoua. Iako obitelj Papandreou u Grčkoj ima politički status poput Kennedyjevih u SAD-u, Papandreou se rodio i obrazovao u Americi. Gotovo deset godina ustrajao je u namjeri da postane premijer iako su ga grčki glasači dvaput odbili. Ovog je puta vodio kampanju poput Obame, obećavajući promjene i transparentnost. Na svom je terenu dok govori kako globalizacija utječe na proces odlučivanja. “Ljudi su puno više upoznati sa svakodnevnim problemima”, kaže. “No isto tako shvaćamo da sami ne možemo puno učiniti.” Pred njim je sada rušenje i ponovna izgradnja prenabujale socijalne države koju je dijelom gradio i njegov otac Andreas tijekom svoga premijerskog mandata u osamdesetima. Priznaje da bi mjere štednje Grčku mogle gurnuti u još dublju krizu. Štrajkovi i prosvjedi se nastavljaju, a posljednjih tjedana raste nezadovoljstvo učinkom njegovih ministara. Papandreouovi protivnici katkad ga ismijavaju zbog zapinjanja u služenju grčkim jezikom, što njemu i te kako smeta.No ljudi iz bliskih krugova tvrde da jako dobro poznaje i razumije svoju domovinu te da je nevjerojatno vješt u vođenju državne politike. “Uključen je u politiku cijelim bićem”, kaže Richard Parker, ekonomist s Kennedy School of Government na Harvardu, koji je prijatelj obitelji Papandreou otkako je nakon fakulteta radio za Papandreouova oca. “To je naslijedio od oca.”

Suzanne Daley; Niki Kitsantonis pridonio izvještaju