S pravom politikom i tehnologijama Indija bi mogla pomoći u prehranjivanju svijeta, no zasad jedva prehranjuje i samu sebe. Količine obradive zemlje u Indiji druge su u svijetu, odmah iza Sjedinjenih Država, njezina ekonomija jedna je od onih s najvećim postotkom razvoja u svijetu, a njezine inovacije u industriji su nevjerojatne. Ali kada je riječ o poljoprivredi, njezin zaostatak debelo je iza njezina potencijala. Primjerice, Indija se mora okrenuti već prenapregnutom međunarodnom tržištu, što produbljuje globalnu krizu hrane.

Prije 40 godina golemi projekt, poznat kao Zelena revolucija, otjerao je glad iz Indije. Sada, nakon desetljeća nebrige, ova zemlja se razvija brže nego njezina mogućnost da proizvede više riže i žita. Problem je postao toliko značajan da je indijski premijer Manmohan Singh pozvao na drugu Zelenu revoluciju “pa da oskudica hrane još jednom nestane iz horizonta.” I dok se Singh brine o prehrani siromašnih, indijska rastuća populacija zahtijeva ne samo više hrane već i njenu veću raznolikost. Indijsko stanovništvo također plaća svoj danak. Farmeri, većinom orijentirani na male poplavljene oranice, disproporcionalno su siromašni, a inflacija je porasla iznad 11 posto, što je najviše u zadnjih 13 godina. Zelena revolucija donijela je raznolikost riže i žita, širenje navodnjavanja te upotrebe pesticida i gnojiva, pretvorivši indijske sjeverozapadne ravnice u žitnicu cijele zemlje. Između 1968. i 1998. proizvodnja žitarica u Indiji se udvostručila. No od osamdesetih godina prošlog stoljeća vlada nije širila navodnjavanje i omogućila poljoprivrednicima pristup kreditima, kao ni ulaganje u napredna agronomska istraživanja. Peterson Institut za međunarodnu ekonomiju u Washingtonu kaže da bi promjene u temperaturi i količini kiše do 2080. mogle uništiti poljoprivrednu proizvodnju Indije do 30 posto. Obiteljske farme smanjile su se u površini i količini, a nekoliko godina prije rastući je dug natjerao neke farmere na samoubojstvo. Sada je mnogima profitabilnije prodati svoju zemlju kompanijama za industrijska postrojenja. Među farmerima koji su ostali na svojim posjedima mnogi eksperimentiraju s vrijednim voćem i povrćem za kojim Indijci teže, no premalo je kamiona s hladnjačama koji bi prevozili njihove proizvode na moderne tržnice. Studija Svjetske banke pokazala je kako dug i neučinkovit dobavljački lanac znači da prosječan farmer ne dobiva više od petine koju plaća krajnji potrošač, što je znatno manje nego što dobivaju farmeri u Tajlandu ili SAD-u. Poljoprivrednik Surinder Singh Chawla bio je svjedok Zelene revolucije, njezina uspona i pada. Njegova je obitelj jednom prilikom uzgojila žita i krumpira na 20 hektara. No od tada je bio svjedok užasa bolesti revolucije: površina vode ispod njihove zemlje pala je u trideset godina za 30 metara, jer je vlada jednostavno prestala ulagati u kanale koji donose vodu iz rijeka ne uvidjevši mogućnost besplatne struje za vodene crpke.
(TheNewYorkTimes)