Iako neki roditelji i pedagozi s neodobravanjem gledaju na opčinjenost školaraca digitalnom tehnologijom, mnoge američke škole sve je više uvode u nastavu.

Napetost je i te kako vidljiva u ovdašnjoj Srednjoj školi Woodside, smještenoj između šumovitih brežuljaka Silicijske doline. Ovdje kao i svugdje drugdje sasvim je uobičajeno da učenici na dan pošalju stotine poruka i provedu sate igrajući videoigrice, a gotovo svi provode vrijeme na Facebooku. Ravnatelj David Reilly (37), bivši glazbenik, odlučan je u namjeri da školarce 21. stoljeća zainteresira za nastavu prema uvjetima koje oni žele. Od učitelja je tražio da osmisle internetske stranice preko kojih komuniciraju s učenicima, uveo je zanimljive predmete u kojima se u nastavi koriste digitalna pomagala za snimanje glazbe, financirao kupnju iPada radi učenja mandarinskog te prikupio tri milijuna za otvaranje multimedijskog centra. “Pokušavam im odvratiti pozornost od BlackBerryja i videoigrica”, kaže. “A to mi dijelom uspijeva i zbog tehnologije.” Prema riječima znanstvenika koji su proučavali utjecaj tehnologije na mlade mozgove, postoji velik rizik da jednog dana neće moći održati pozornost. “Njihovu mozgu više ne pogoduje usredotočenje na jedan zadatak, već skakanje s jedne stvari na drugu”, kaže Michael Rich, profesor s Medicinskog fakulteta na sveučilištu Harvard i ravnatelj Centra za medije i zdravlje djece u Bostonu. “Trebamo se zabrinuti jer odgajamo mladu generaciju koja provodi vrijeme ispred ekrana i čiji će mozgovi biti drukčije oblikovani.” Dokaz borbe tehnologije i učenja vidljiv je u slučaju bistrog sedamnaestogodišnjaka Vishala Singha kojeg računala odvlače od drugih stvari, dok je s računalima i te kako spretan. U prvom razredu srednje škole postao je poznat među učenicima i profesorima svojim videopričama koje stvara pomoću digitalnih kamera i softvera za uređenje materijala. Svojoj obitelji služi kao tehnička podrška te pomaže ocu Satendri, voditelju laboratorija, da vrati izgubljene datoteke i majci Indri, voditeljici službe sigurnosti u zračnoj luci u San Franciscu, da vodi vlastitu internetsku stranicu. Osim toga igra videoigrice deset sati dnevno. Vrlo često objavljuje statuse na Facebooku u dva sata ujutro, čak i ako ima nastavu sljedeće jutro, a na profil postavlja toliko poveznica na videoisječke da su ga najbolji prijatelji prozvali “YouTube nasilnikom”.

Nastavnici kažu da je Vishal jedan od njihovih najpametnijih učenika, ali u prošlom je polugodištu dobivao loše ocjene iz engleskoga i matematike. Međutim, dobio je peticu iz filmske kritike. “To je dijete rastrzano između dva svijeta”, kaže Reilly, onoga virtualnog i onoga ispunjenog obvezama stvarnog života. Nekoliko je istraživanja nedavno pokazalo da mladi kućna računala najčešće koriste za zabavu, a ne za učenje. Četrnaestogodišnja Allison Miller pošalje i primi 27.000 poruka na mjesec, a prsti joj doslovce lete dok vodi sedam istodobnih SMS razgovora. No ta sposobnost ima svoju cijenu: Allison, naime, upravo to krivi za tri četvorke zaključene u prošlom polugodištu. “Ako čitam knjigu za zadaću i dobijem poruku, ostavim knjigu i krenem odgovarati na poruku pa 20 minuta kasnije shvatim da nisam napravila zadaću.” Sramežljiviji učenici ne koriste tehnologiju kako bi se družili, već im služi kao bijeg. Povučeni četrnaestogodišnjak Ramon OchoaLopez tijekom radnih dana igra videoigrice šest sati dnevno, a vikendom još i više, dok zadaću piše na WC-u prije nastave. “Na taj način se mogu odvojiti”, kaže Ramon. “Ako se mama i brat svađaju, odem u sobu, počnem igrati videoigrice i pobjegnem.” Ima roditelja koji potpuno prihvaćaju to što im djeca koriste računala. “Ako ne vladaš tehnologijom, nećeš jednog dana moći vladati svijetom”, kaže John McMullen (56), umirovljeni kriminalist, čiji sin Sean svaki dan poslije škole četiri sata provede igrajući igrice, a vikendom čak dvostruko dulje. Igrao je i puno više, ali je shvatio da je počeo dobivati lošije ocjene. Kaže da katkad želi da ga roditelji prisile da prestane igrati i počne učiti. Ipak, smatra da videoigrice nisu krive za njegov poremećaj pažnje. “Videoigrice ne stvaraju rupu, one je samo ispune”, kaže Sean. Sam Crocker ima same petice, ali postiže slabe rezultate na testovima vještina za što krivi internet. “Znam da bih mogao čitati knjigu, ali u tom trenu krenem prema računalu i gledam što se zbiva na Facebooku”, kaže i dodaje: “Facebook je sjajan jer vam daje osjećaj kao da nešto radite, a zapravo ne radite ništa. Vrijeme provedete ni u čemu, a svejedno se osjećate zadovoljno.”

Postoje neuroznanstvenici koji proučavaju ljude kao što su Sam i Vishal. Njemački znanstvenici otkrili su da igranje videoigrica znatno više narušava kvalitetu sna nego gledanje televizije te dovodi do “značajnog smanjenja” sposobnosti učenika u obogaćivanju rječnika. Znanstvenici sa Sveučilišta u Kaliforniji otkrili su da mozak štakora bilježi nov uzorak aktivnosti svaki put kad se pojavi novo iskustvo. No procesiranje tih uzoraka događa se tek kad naprave odmak od novih iskustava. Ta i druga istraživanja pokazala su da je odmor ključan za sintetiziranje podataka u mozgu, povezivanje ideja i razvijanje osjećaja vlastitog identiteta. “Prestanak aktivnosti mozgu pogoduje jednako kao i san tijelu”, kaže Rich s Medicinskog fakulteta na sveučilištu Harvard. “Ali djeca su u stalnom stanju podražavanja.” To može potvrditi i Vishal. “Gledam što ima na Facebooku, na YouTubeu, razgovaram s jednim ili dvojicom prijatelja i slušam glazbu. Radim milijun stvari istovremeno”, kaže. “Katkad pomislim da trebam prestati s tim i početi pisati zadaću, ali ne mogu.” Međutim, zahvaljujući internetu, kaže, otkrio je čar snimanja filmova. Da nema interneta, “ne bih znao što želim od svog života”. Nastavnici u Woodsideu podijeljenog su mišljenja o uvođenju računala u nastavu. “To je katastrofa”, kaže Alan Eaton, karizmatični profesor latinskog. Kaže da je tehnologija dovela do “balkanizacije pozornosti i izdržljivosti” te da će se uvođenjem tehnologije u škole stvar samo pogoršati. “Kad se pojavio rock’n’roll, nismo ga uveli u škole”, kaže. Ravnatelj Reilly nada se da bi računala u nastavi mogla povećati sudjelovanje učenika i omogućila im tehničku naobrazbu, a da se analitički misaoni procesi ne zanemare. No u Vishalovu slučaju čini se da se računala i gradivo sve više razilaze. Profesorica Marcia Blondel kaže da je Vishal dobro krenuo na početku školske godine, ali da se vratio lošim navikama. Vishal kaže da se sve više posvećuje snimanju filmova. Usto kasno boravi na Facebooku i pretražuje videoisječke. Dokaz tomu su i brojni statusi na Facebooku. Subota, 23.55: “Uređujem i samo uređujem.” Nedjelja, 15.55: “Osam sati snimanja i osam sati uređivanja. Sve to za scenu od tri minute. Mozak – umro.” Nedjelja, 23 sata: “Zabavan dan, konačno sam se malo odmorio… e sad, zadaća…”

Matt Richtel; Malia Wollan pridonijela izvještaju