Tanka je granica između naravi poduzetnika s potencijalom i osobe koja, kako bi to psihijatri rekli, treba pomoć.

Znanstvenici i konzultanti u procesu zapošljavanja kažu da mnogi poduzetnici imaju osobine i osebujne načine ponašanja koji bi se, da su imalo prisutniji u njihovoj naravi, mogli svrstati među prave duševne bolesti. To ne znači da su poduzetnici ludi. Točniji bi opis bio da su jednostavno dovoljno ludi. “Radi se o stupnjevima”, kaže psiholog John Gartner, autor knjige “The Hypomanic Edge” (Granica hipomaničnosti). “Manični ljudi uvjereni su da su Isus. Hipomanični vjeruju da su bogomdani za ulaganje u tehnologiju.” Značajke koje čine sjajnog poduzetnika, kažu stručnjaci, česte su u određenim oblicima maničnih poremećaja, iako se ovdje radi o blažim oblicima i ukroćenim nagonima koji vode do velike produktivnosti. Poduzetnik ne voli vratolomije nego rizik. Poduzetnik se ne bavi iluzijama, već zamišlja proizvod koji zvuči toliko zanimljivo da su ljudi spremni uložiti mnogo novca ili čak karijeru u nešto što ne postoji i možda propadne na tržištu. Ulagači, stoga, puno vremena ulažu u istraživanje psihe ljudi u koje žele uložiti. Ne radi se samo o razdvajanju luđaka i onih blago maničnih.Radi se o procjeni koji su hipomanijaci pretjerano arogantni i odbojni, što je često u takvom tipu ponašanja, a koji su čovječni i imaju razvijene međuljudske vještine te su uvijek vrijedna pomoć u zapošljavanju talentiranih ljudi i prikupljanju novca. Pojedini se ulagači služe testovima ličnosti kako bi prepoznali prvi tip ljudi. Drugi jasno iskazuju da im blaga maničnost ne smeta, ako ni zbog čeg drugog, onda zato što je i pokretanje novog posla već samo po sebi “luckasto”. “Morate zaboraviti na manjak vjere kad osnujete tvrtku, jer će se naći toliko ljudi koji će vam reći da je to što smjerate nemoguće jer bi to inače netko već učinio”, kaže Paul Maeder, glavni partner tvrtke za ulaganja Highland Capital Partners iz Lexingtona u državi Massachusetts. “To jest ludo.” Jedan takav “luckasti” poduzetnik kojeg je tvrtka Highland Capital smatrala vrijednim ulaganja 750.000 dolara bio je Seth Priebatsch (21), koji je pokrenuo tvrtku Scvngr (izgovara se “scavenger” op. a.) kako bi “povrh svijeta izgradio sloj igara”.

Kako bi tijek misli i govora držao pod kontrolom, Priebatsch svako jutro trči na traci dok se doslovno ne onesvijesti. Planira živjeti u uredu. Sve što ometa njegov rad i buduću suradnju s kolegama smatra “zlim”. “Scvngr se igra na mobitelu”, kaže Priebatsch. U igri možete svojiti nagrade u raznim trgovinama, teretanama, kazalištima, muzejima i drugim mjestima. “Stalno igramo neke igre, je li tako?”, kaže. “I škola je igra. Samo vrlo loše osmišljena igra.” Kreditne kartice American Express s različitim statusima, zelenim, zlatnim i crnim, također su igra. Kao i nagradne milje. “No, dinamika igara nije svjesno uravnotežena, a u Scvngru jest.” To, očito, ima ključnu ulogu. “Ako u svijet unesemo dinamiku igara, postat će zabavniji i pružati više zadovoljstva.” Grandiozna hipomanska narav nije samo odlika poduzetnika. Prisutna je među političarima (Theodore Roosevelt), u vojsci (George S. Patton) i gotovo svakom polju životu u kojem golemi rizik donosi fantastično velike rezultate. Međutim, poslovni je svijet polučio najveći dio hipomanskih ličnosti. Najosebujniji je svakako bio Henry Ford. “Bio je utjelovljenje pomaknutog poduzetničkog duha”, kaže Douglas Brinkley, autor knjige “Wheels for the World” (Kotači koji pokreću svijet) u kojoj piše o Fordu i njegovoj tvrtki. Ford je bio i šarmer i bezobzirni kreten. Prema zaposlenicima se ponašao kao autokrat koji nije trpio suprotna mišljenja. Gotovo svaki razgovor o hipomaničnim ličnostima modernog doba započinjem spominjanjem šefa Applea Stevena Jobsa. Jobs je, kao i Henry Ford, marketinški čarobnjak, a govore i da se ponaša kao despot opsjednut kontrolom, kako tvrdi Leander Kahney, autor knjige “Inside Steve’s Brain” (U glavi Stevea Jobsa). Znanstvenici koji proučavaju organizaciju poslovanja poslovnjake dijele na “transformacijske vođe” (među kojima se, dakako, nalaze i hipomanijaci) i “transakcijske vođe”, staložene menadžere koji su sposobni delegirati, slušati i postaviti ostvarive ciljeve.

Oba tipa vođa moraju znati okupiti ljude koji će pomoći u ostvarivanju njihovog cilja, no poduzetnici moraju odabrati zaposlenike i naelektrizirati ih u fazi kad je tvrtka tek sjena velike ideje. “Postoje kriteriji za ocjenjivanje osobnosti u 10 ili 12 dimenzija koje su ključne za uspjeh”, tvrdi Michael Greeley, glavni partner tvrtke Flybridge Capital Partners u Bostonu. Cilj je uočiti one stvarno nepredvidive koje Greeley naziva “krajnjim krajnostima”.“Jedan se dan probude i najdraža im je boja roza. Sljedeći dan je zelena. Radio sam s hipomaničnim ličnostima i mislim da neki imaju podmukle crte zbog kojih se u sekundi okrenu protiv kolega. Zaposlenik može biti sjajan član tima koji iznimno doprinosi radu, a onda ga nakon jedne pogreške gurnu iz čamca za spašavanje.” Paul Maeder iz tvrtke Highland još uvijek se pita hoće li Scvngr biti ljestvica u poslovnom carstvu. No, smatra da je 750.000 dolara ulaganja u Priebatscha vrijedno koliko i ulaganje u vlastitu tvrtku. “Sethov je um toliko plodan i jednostavno je jasno da će privući sjajne ljude u tvrtku”, kaže, “a ideje će se nastaviti razvijati dok ne nastane nešto zbilja sjajno.” Isto tako, Priebatsch ostavlja dojam da neće stati čak i ako Scvngr postane slavan. “Volim pobjeđivati”, kaže. “Ovisan sam o pobjeđivanju , o procesu koji vodi do pobjede. Sve je fantastično dok pobjeđujete. Jednom kad pobijedite, postane dosadno. Dobro je, bolje nego da ste izgubili, ali je dosadno.” Ne bi ga usporile ni hrpe novca. “Nisam protiv novca”, kaže. “Volim dobre bicikle, dobra računala. Sviđa mi se novac kao znak uspjeha, no sami novac me ne zanima. Malo je toga što me zanima, a da bih to mogao kupiti; želim stvari koje ne možeš dobiti novcem.” Naprimjer?Nastavlja bez stanke.“Želim izgraditi sloj igara preko cijelog svijeta.”

David Segal