Šuma Chaco, u kojoj vlada temperatura od 48 Celzijevih stupnjeva, a toliko je nepodnošljiva da Paragvajci šumu nazivaju “zelenim paklom”, prekriva područje veličine Poljske. Lovciskupljači i danas žive u golemim labirintima drveća quebracho. No iako se šuma Chaco stoljećima branila od većine ljudskih pothvata, a u njezinim šikarama i danas žive jaguari, vukovi i rojevi insekata, šumi prijeti deforestacija.

Goleme dijelovi šume sa zemljom žurno sravnjuju stočari iz Brazila i Menoniti, etničkovjerska skupina koja govori njemački, a potomci su kolonista koji su ovamo došli prije gotovo sto godina te rade kao poljoprivrednici i rančeri.U posljednje dvije godine iskrčeno je najmanje 486.000 hektara šume Chaco, kako potvrđuju satelitske analize Guyre, skupine za zaštitu okoliša iz Asuncióna. Rančeri koji oslobađaju teren za svoja golema stada u posljednjih su pet godina, prema navodima vodstva Guyre, iskrčili otprilike 10 posto šume. Vidi se to i u povećanju izvoza govedine. “Paragvaj je, nažalost, već poznat kao prvak u iskrčivanju”, kaže José Luis Casaccia, tužitelj i bivši ministar zaštite okoliša, misleći na to što su u posljednjih nekoliko desetljeća šume na istoku Paragvaja iskrčene radi farma soje; do danas je preživjelo tek 10 posto tih šuma. “Ako nastavimo s ovom ludošću”, kaže Casaccia, “gotovo sve šume koje čine Chaco uništit će se u sljedećih trideset godina.”Menoniti, čija je protestantska anabaptistička vjera iščezla u Europi u 16. stoljeću, ovdje su se naselili tijekom dvadesetih godina prošlog stoljeća. Krajolik su istočkala mjesta poput Neulanda, Friedensfelda i NeuHalbstadta. Patrik Friesen, voditelj odnosa s javnošću jedne menonitske zadruge u Filadelfiji, kaže da su se u posljednjih nekoliko godina cijene zemljišta povećale pet puta. “Parcela u ovom gradiću stoji više nego u centru Asuncióna”, kaže Friesen, koji porast pripisuje i sve većoj potražnji za govedinom na svjetskom tržištu. Šuma se nalazi na ravnici Gran Chaco, koja se prostire na području nekoliko država. Znanstvenici strahuju da bi zbog širenja rančeva moglo nestati područje za istraživanje novih vrsta. Chaco je dan danas poprilično neistražen teren.

Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovdje su otkrivene najveće živuće vrste svinjolikih sisavaca pekarija. U nekim su područjima biolozi nedavno uočili gvanake, deve slične ljamama. Potraga za zemljištem uzburkala je domorodačke narode Chaca, čijih pripadnika ima na tisuće, a već se desetljećima bore s napadima stranih misionara, sve većim utjecajem Menonita te sukobima među plemenima. Ayoreo, jedna skupina lovacaskupljača, pod osobitim je pritiskom. Tako je 2004. godine 17 govornika Ayorea iz podskupine Totobiegosode, “ljudi s mjesta gdje su pekariji s ovratnicima izjeli naše vrtove” kako sami sebe nazivaju, prvi put stupilo u kontakt s ljudima izvan svojeg kruga. U Chaidiju, selu u blizini Filadelfije, opisali su kako ih već godinama opsjedaju buldožeri koji žele prisvojiti njihovu zemlju. Riječ Ayorea za buldožer, “eapajocacade”, znači “napadači svijeta”. “Uništavali su naše šume i stvarali nam probleme”, kaže jedan pripadnik plemena Totobiegosode Esoi Chiquenoi. Uslijed toga, on i ostatak njegove skupine, koji na fotografijama iz 2004. nose tek tkaninu oko bokova, naprasno su napustili svoj stil života. Stanovnici Chaidija pričali su o rođacima iz skupine Totobiegosode koji su ostali u šumi te i dalje žive na tradicionalan način, a vjerojatno je riječ o posljednjem plemenu Južne Amerike izvan područja Amazone s kojim civilizacija nije stupila u kontakt. Procjenjuje se da ih je 20 ili više. Znanstvenici nisu sigurni radi li se o nedostatku kontakta ili se jednostavno skrivaju jer žive usred stočnih farma koje su oko njih niknule.

U ožujku je Paragvajski institut za domorodačke narode objavio izvještaj u kojem je potvrđeno da na zemljištu pod nadzorom River Plate, brazilske tvrtke koja rukovodi rančevima, žive Totobiegosode, a kao dokaz navode se otisci stopala te rupe koje su iskopane radi hvatanja kornjača za hranu. Nemoguće je zanemariti brazilski gospodarski utjecaj na ovaj kraj, a simbol toga jest i 300.000 Brasiguayosa, kako ovdje zovu razmjerno imućne brazilske doseljenike i njihove potomke, koji su odigrali važnu ulogu u širenju industrijske poljoprivrede i rančeva u Paragvaju. Već su nastale napetosti zbog sve većeg broja parcela u vlasništvu Brazilaca. Brazilac Tranquilo Favero, uzgajivač soje i rančer te jedan od najbogatijih ljudi u Paragvaju, razgnjevio je mnoge Paragvajce kad je u veljači objavljena njegova izjava da se prema seljacima bez zemlje treba ponašati kao da su “žene varalica, koje slušaju samo kad ih se mlati”. Favero je vlasnik oko 249.000 hektara zemlje na području Chaca, a i na istoku Paragvaja ima goleme posjede. Na rubnom dijelu Filadefije promjena Chaca iz goleme, neukroćene divljine u rančerski epicentar već se doima nepovratnom. Otprilike 80 posto pripadnika plemena Azoreo živi u prljavštini uz autocestu te spava pod plastičnim vrećama nategnutim na drveću. Ponekad ih rančeri odvezu i unajme kao radnike, a za to im plate 10 dolara dnevno. “Više nikad nećemo živjeti u šumi”, kaže dvadesetosmogodišnji Arturo Chiquenoi, pripadnik plemena Ayoreo koji povremeno radi na ranču. “Taj je život gotov.”

Simon Romero; Noah Friedman-Rudovsky doprinio izvještaju

Donedavno su Totobiegosode nosili tek povoje oko bokova; danas nose odjeću i žive u ruševnim kolibama