EN DE

U Turskoj sukob razdire kurdske obitelji

Autor: The New York Times
06. studeni 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Kći Mevlude Gungen, Emina prije dvije godine pobjegla je od kuće i priključila se militantima u dobi od samo 14 godina. Dvadesetogodišnji sin Ramazan prošle je godine unovačen u tursku vojsku. Poput brojnih drugih kurdskih obitelji u zemlji, i ova je tako ostala usred ničega – u klopci između gerilskog pokreta koji se bori za manjinska prava i lokalnu autonomiju te središnje vlade koja tvrdi da želi uspostaviti mir, ali se boji podjele zemlje.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

“Moja ostala djeca ne shvaćaju što su Emina i Ramazan”, kaže Mevlude (35), koja ima još šestoro mlađe djece. “Ponekad ih čujem kako jedno drugo pitaju – Što ako se sukobe? Misliš li da će Emine ubiti Ramazana ili da će Ramazan ubiti Emine?” Sa sinom se čuje. On često piše i naziva. Ali o kćeri nije čula ni glasa od dana kad je Emine s dalekom rođakinjom i najboljom prijateljicom Heybetom Gungen, kojoj je također tada bilo tek 14 godina, pobjegla u paravojni kamp za obuku. Heybetin brat Salih također služi vojni rok u turskim oružanim snagama. Sukobi vlade i gerilaca znanih pod imenom Kuridstanska radnička stranka (PPK) od lipnja su se pojačali te nedavno dosegnuli vrhunca kada je vlada odlučila poslati tisuće vojnika u lov na borce. Krajem rujna, Mevlude je s užasom gledala danski program televizije PPK na kojem je objavljeno kako je prijateljica njezine kćeri Heybet ubijena u sukobima s turskim vojnicima blizu granice s Irakom. Imala je samo 15 godina. “Osjećala sam se kao da sam toga dana izgubila i vlastitu kćer”, rekla je Mevlude. “Njih dvije nikada se nisu odvajale jedna od druge.”Turska ima dugu i tešku povijest sa svojim kurdskim stanovnicima. Od početka oružanog ustanka 1984. godine, kada je PPK u suštini objavio rat toj državi, u nizu paravojnih napada i vladinih odmazdi poginulo je preko 40.000 osoba. Turska, Sjedinjene Američke Države i Europska unija proglasile su PPK terorističkom skupinom. Borba za prava Kurda pravi je emocionalni kaos. Mnogi na kurdskom jugoistoku zemlje podržavaju PPK, a ostali su nakloni toj skupini, ali ne žele rat. Obitelji su rascijepljenje, osobito zato što je služenje vojnog roka obveza turskih mladića, uključujući i Kurde. Mladići koji su strasno odani pobunjenicima bježe od kuće kako bi im se pridružili.

Kći Mevlude Gungen, Emina prije dvije godine pobjegla je od kuće i priključila se militantima u dobi od samo 14 godina. Dvadesetogodišnji sin Ramazan prošle je godine unovačen u tursku vojsku. Poput brojnih drugih kurdskih obitelji u zemlji, i ova je tako ostala usred ničega – u klopci između gerilskog pokreta koji se bori za manjinska prava i lokalnu autonomiju te središnje vlade koja tvrdi da želi uspostaviti mir, ali se boji podjele zemlje.

“Moja ostala djeca ne shvaćaju što su Emina i Ramazan”, kaže Mevlude (35), koja ima još šestoro mlađe djece. “Ponekad ih čujem kako jedno drugo pitaju – Što ako se sukobe? Misliš li da će Emine ubiti Ramazana ili da će Ramazan ubiti Emine?” Sa sinom se čuje. On često piše i naziva. Ali o kćeri nije čula ni glasa od dana kad je Emine s dalekom rođakinjom i najboljom prijateljicom Heybetom Gungen, kojoj je također tada bilo tek 14 godina, pobjegla u paravojni kamp za obuku. Heybetin brat Salih također služi vojni rok u turskim oružanim snagama. Sukobi vlade i gerilaca znanih pod imenom Kuridstanska radnička stranka (PPK) od lipnja su se pojačali te nedavno dosegnuli vrhunca kada je vlada odlučila poslati tisuće vojnika u lov na borce. Krajem rujna, Mevlude je s užasom gledala danski program televizije PPK na kojem je objavljeno kako je prijateljica njezine kćeri Heybet ubijena u sukobima s turskim vojnicima blizu granice s Irakom. Imala je samo 15 godina. “Osjećala sam se kao da sam toga dana izgubila i vlastitu kćer”, rekla je Mevlude. “Njih dvije nikada se nisu odvajale jedna od druge.”Turska ima dugu i tešku povijest sa svojim kurdskim stanovnicima. Od početka oružanog ustanka 1984. godine, kada je PPK u suštini objavio rat toj državi, u nizu paravojnih napada i vladinih odmazdi poginulo je preko 40.000 osoba. Turska, Sjedinjene Američke Države i Europska unija proglasile su PPK terorističkom skupinom. Borba za prava Kurda pravi je emocionalni kaos. Mnogi na kurdskom jugoistoku zemlje podržavaju PPK, a ostali su nakloni toj skupini, ali ne žele rat. Obitelji su rascijepljenje, osobito zato što je služenje vojnog roka obveza turskih mladića, uključujući i Kurde. Mladići koji su strasno odani pobunjenicima bježe od kuće kako bi im se pridružili.

Ostali su primorani u ime Turske uzeti oružje i ruke i pucati na one koje poznaju ili vole. Neki kurdski nacionalisti tvrde da je vlada počela slati sve više Kurda u područja iz kojih potječu, gdje je veća vjerojatnost borbe protiv PPKa, u pokušaju da dokaže kako su pobunjenici hladnokrvni ubojice, te da na taj način pokuša pridobiti potporu Kurda. “Država prisiljava braću da se međusobno ubijaju”, tvrdi Taubet Gungen (45). Od kad joj je kći Heybet umrla, zabranila je ostalih sedmoro djece da o tome razgovaraju jer se boji kako će je bol prevladati.Taubet Gungen i njezina rođakinja, Eminina majka, rekle su kako nije bilo ni najmanje naznake da će njihove kćeri pobjeći. Emine je znala priče o četvero ujaka koji su odslužili zatvorsku kaznu zbog čina kojeg je njezina majka opisala kao “obranu vlastitih prava”. Poput mnoge djece u ovom planinskom gradiću, Emine je od najmlađe dobi sudjelovala u protuvladinim prosvjedima, pa čak i u štrajku glađu koji je trajao cijeli dan u znak potpore pravima zatvorenika kad joj je bilo samo osam godina. “Govorila sam joj – Molim te, jedi, razboljet ćeš se”, priča nam Mevlude. “Ali ona bi mi odgovorila, neću, izdržat ću kao i svi ostali”. Ovdje u Sirnaku, stanovnici tvrde kako je broj mladih koji se upućuju prema planinama koje okružuju grad da bi se pridružili militantima posljednjih mjeseci porastao.“Ne idu samo naša djeca u planine, svačija djeca odlaze onamo”, rekla je Taubet Gungen. “Mi smo na to navikle, kao što smo navikle i na to da nam sinovi odlaze u vojsku.” Ako se druga djeca odluče pridružiti PPKu, ove žene uvjerene su da ih ne mogu zaustaviti jer djeca jednostavno pobjegnu. “Želim mir za obje strane”, rekla je Eminina majka. “Muškarci u vojsci su naša djeca, ali i oni u planinama su naša djeca. Moja je kći pripadnica PPK, ali ja sam i majka vojnika.”

Liam Stack; Sebnem Ardu doprinio izvještaju iz Istambula

Autor: The New York Times
06. studeni 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close