Liječnik nam priča kako su bolesnici počeli dolaziti odjednom, na desetke njih, i da to nikako ne prestaje. Simptomi su bili slični, kaže, akutna bol u trbuhu, krvarenje iz nosa, proljev, visoka temperatura, modrice. Jedan je došao s prostrijelnom ranom u nozi.

Mnogi su izliječeni, ali mnogi su i preminuli. Pacijenti s kojima se susreo u bolnici u Jubi, glavnoj bolnici u južnom Sudanu, nisu bili svakodnevni građanski slučajevi. Bili su to policijski novaci koji su pridošli s inicijacije. Tijekom obuke, prošle je godine čak stotinjak novaka preminulo uslijed okrutnih kazni i teških uvjeravanja, tvrde ostali novaci i međunarodni promatrači. Zbog toga su Ujedinjeni narodi pokrenuli istragu i izvršili diplomatski pritisak među zemljama koje potpomažu Sudan.Pedeset su se godina stanovnici južnog Sudana borili poput pravih, odlučnih, spartanskih ratnika u građanskim ratovima protiv sjevera. Sada nakon referenduma očekuje se da će jug proglasiti neovisnost od sjevera 9. srpnja.No pobunjenici koji su postali vlada bore se sa suštinskim elementom vlastite transformacije: kako odbaciti kulturu stroge vojne discipline.Ožiljci ove bitke nigdje nisu vidljiviji negoli na nogama, rukama i tijelima mladih policijskih kadeta iz južnog Sudana, novaka u vladinom programu obuke kojeg financiraju i podržavaju Ujedinjeni narodi i donatori poput Sjedinjenih Američkih Država. Nove policijske snage trebale su biti okosnica boljih sigurnosnih uvjeta, no prošlog su prosinca policijski službenici koji su nedavno završili obuku bili umiješani u napade na mlade žene diljem glavnog grada Jube, i to zbog toga kako su se odjenule.Međutim, prije negoli su ti službenici izišli na ulice, čini se da su i sami bili žrtve zlostavljanja velikih razmjera. Jane Amito početak se sada doima gotovo nadrealnim.

U siječnju 2010. godine pridružila se skupini od 6000 mladih u Policijskom centru za obuku doktora Johna Garanga u selu Rejaf nedaleko od Jube.No Jane (25) nikada nije postala policajka. Umjesto toga, zajedno s nekim drugim novacima opisuje po život opasne uvjete u kampu. Po dolasku su novaci spavali na otvorenom. Uskoro su izgradili skloništa, kolibe od blata, ali su živjeli u bijedi. Mnogi su oboljeli od malarije i tifusa. Prošlog travnja su novaci priupitali šefa policije u posjeti smiju li glasati na državnim predsjedničkim izborima i raspitali se za obećane im stipendije. Šef se naljutio i optužio ih za neposluh.Kažnjavanje je započelo istog poslijepodneva, a predvodila ga je postrojba posebnih vojnih komandosa, tvrde novaci i borci za ljudska prava. Danima su gotovo 6000 novaka prisiljavali da satima stoje u stavu mirno, tjerali ih da skaču u rijeku, skakuću poput žaba, pužu na laktovima i zure u sunce, a cijelo su ih vrijeme tukli nogama i palicama.Kazne su ubrzo prekinute, ali Rejaf nakon toga više nije bio isti.Novakinje tvrde da su ih muški časnici redovito seksualno zlostavljali. Jane se prisjeća kako ju je jedan muškarac svakodnevno pokušavao zavesti, a kasnije je natjerao na spolni odnos pod prijetnjom vatrenim oružjem. Pobjegla je, a taj je časnik kasnije otpušten.Međunarodna zajednica slučajno je saznala za ovo početkom prosinca. Diplomati i novinari pošli su u obilazak kampa, a Jane je bila jedna od novaka koje su odabrali za razgovor. Kaže da je jednostavno rekla istinu kad ju je novinar upitao kako se odnose prema novacima. Sada se skriva i strahuje za vlastiti život, naravno nakon što su je otpustili. Vlada južnog Sudana osudila je takvo zlostavljanje i uklonila odgovorne časnike, ali izbjegava preuzeti odgovornost.“Sada žalim što sam se prijavio”, rekao je Joseph Onen, koji je također prošao obuku u Rejafu. “Kad sam se prijavio, mislio sam da ću si time pomoći, ali svo vrijeme koje sam proveo ondje bilo je čisti jad i bijeda.”

Josh Kron