Osmogodišnja privatizacijska iskustva u Srbiji pokazala su kako je odabrani model prodaje društvene imovine poduzetnicima izazvao veliku štetu u toj državi. Dnevno je u Srbiji više od 50 štrajkova zaposlenih u tvrtkama u kojima novi vlasnici ne ispunjavaju temeljne obveze prema radnicima, zakidajući ih kod isplate plaća i uplate doprinosa za zdravstveno i socijalno osiguranje. Takvo je stanje natjeralo vladu da započne kažnjavati neodgovorne kupce.

Kraj privatizacije
Da bi ih prisilila na poštivanje zakonske regulative, vlada je započela policijske istrage u više poduzeća. Došlo je i do prvih uhićenja. Raširena je praksa da kupci društvenih tvrtki novostečenu imovinu stavljaju pod hipoteku kako bi dobili kredite koje potom koriste za ulaganja u druge tvrtke. Bude li vlada dosljedna u provođenju kaznenih mjera, mnogima od njih prijeti opasnost da se nađu iza rešetaka, što je najavio i prvi državni policajac Milorad Veljović. Vlada se na tako oštar korak odlučila pri kraju privatizacijskog procesa jer se još mora prodati samo 129 kompanija. Loše provedenoj privatizaciji, prema ocjeni upućenih, u velikoj je mjeri pridonijela Agencija za privatizaciju, koja je na aukcijama više vodila računa o ponuđenoj cijeni nego o bonitetu kupaca. Prema neslužbenim podacima takva praksa omogućila je da se godišnje kroz privatizaciju opere oko dvije milijarde eura nelegalno stečenog novca, što predstavlja pet posto BDP-a. Za razliku od novopečenih poduzetnika koji su kupljene tvrtke svjesno ili iz neznanja doveli pred likvidaciju, situacija je znatno bolja u kompanijama kojima su vlasnici postali radnici. Primjerice, brojna autoprijevoznička poduzeća vlasnici su upropastili i napustili. S druge strane, kruševački Jugoprevoz, koji su kupili radnici, uspješno posluje. Nitko od 650 zaposlenih nije otpušten, a svatko od njih godišnje izdvaja prosječno tisuću eura na ime otplate kredita kojim su kupili tvrtku. U listopadu će biti otplaćena i posljednja rata. Najslikovitiji primjer takve tvrdnje je vršački farmaceutski koncern Hemofarm koji se razvio u najvećeg proizvođača lijekova u Srbiji.

Prodaje se Galenika
S druge strane Galenika, koja je prodana Milanu Paniću, nakon teških razdoblja opet se danas nalazi pred prodajom. Udjel na tržištu smanjen je sa 50 na 25 posto, dok je kod Hemofarma, koji su kupili radnici, situacija obratna i ta je tvrtka sada lider u državi.

Trendovi

Model Ante Markovića
Iskustvo iz Srbije daje za pravo zagovarateljima modela privatizacije Ante Markovića, posljednjeg predsjednika savezne vlade SFRJ. Prema toj formuli radnici su mogli kupiti 60 posto vlasništva.

Uspješniji radnici
U Srbiji je 2002. godine usvojen drugi model prema kojem je radnicima vlasništvo smanjeno na 30 posto. I dok poduzeća privatizirana prema tom modelu propadaju, tvrtke u kojima radnici imaju većinsko vlasništvo uspješno opstaju na tržištu.