EN DE

U podzemlju latinske pjesme pune čežnje

Autor: The New York Times
27. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Prije nekoliko dana Luis Tigre se s dvojicom kolega ukrcao na vlak linije D u metrou i pošao na posao. No, za razliku od ostalih putnika u vlaku, njih trojica već su došli na radno mjesto.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kad su se vrata zatvorila, Luis, s kaubojskim šeširom na glavi, čizmama od krokodilske kože na nogama i ukrašenom harmonikom okačenom o pojas, pregledao je vagon u potrazi za policijskim službenicima. Kad se uvjerio da ih nema, pogledom je dao znak prijateljima, koji su smjesta primili gitare u ruke i zasvirali popularnu meksičku baladu koja opisuje borbu imigranta iz Salvadora da dođe u Sjedinjene Američke Države.“Znao sam da će mi trebati više od puke hrabrosti, znao sam da možda neću uspjeti”, zapjevao je Luis na španjolskom. I tako je počeo radni dan.Luisova skupina “Fuerza Norte?a del Tigre” (Sjeverna sila tigra) dio je rastuće zajednice meksičkih glazbenika u newyorškom metrou. Većinom sviraju glazbu norte?o, koja miješa tradicionalne meksičke glazbene stilove kao što je ranchera s ritmovima polke i valcera kojeg su u Meksiko u 19. stoljeću donijeli njemački i češki doseljenici. Taj stil, iznimno popularan među Meksikancima, nastao je u pograničnom području između Teksasa i Meksika. Prepoznatljivi po kaubojskim šeširima i emotivnim, neobuzdanim koridama (pjesmama o ljubavi, gubitku i imigrantskom iskustvu), ovi bendovi predstavljaju hrabro očitovanje meksičke kulture u gradu u kojem veći dio te populacije provodi duge dane mukotrpno radeći u zabačenim dijelovima, iza zatvorenih vrata kuhinja u restoranima i visokih ograda građevinskih lokacija.“Na prvi pogled, prisutnost Meksikanaca vrlo je diskretna”, rekao nam je Gaspar Orozco, pjesnik i meksički konzul u New Yorku te redatelj dokumentarnog filma “Podzemni” o glazbenicima u metrou. “No, u podzemlju, oni eksplodiraju sa svom svojom životnom energijom, sa svim tim izazovnim razmetanjem i ponosom što su meksički glazbenici.” Orozco se prisjetio svog prvog doživljaja glazbe norte?o u metrou. “Bilo je to poput napada punk glazbe”, rekao je. “Bam! Bam! Bam! Bam! Zatim vam pruže šešir i odu u sljedeći vagon.”Međutim, služba za metro “Metropolitan Transportation Authority” zabranjuje glazbene izvedbe u vagonima metroa. Novčane kazne iznose 75 dolara po osobi, a prekršitelji mogu i završiti u pritvoru ili im se određuje rad za dobrobit zajednice.

Prije nekoliko dana Luis Tigre se s dvojicom kolega ukrcao na vlak linije D u metrou i pošao na posao. No, za razliku od ostalih putnika u vlaku, njih trojica već su došli na radno mjesto.

Kad su se vrata zatvorila, Luis, s kaubojskim šeširom na glavi, čizmama od krokodilske kože na nogama i ukrašenom harmonikom okačenom o pojas, pregledao je vagon u potrazi za policijskim službenicima. Kad se uvjerio da ih nema, pogledom je dao znak prijateljima, koji su smjesta primili gitare u ruke i zasvirali popularnu meksičku baladu koja opisuje borbu imigranta iz Salvadora da dođe u Sjedinjene Američke Države.“Znao sam da će mi trebati više od puke hrabrosti, znao sam da možda neću uspjeti”, zapjevao je Luis na španjolskom. I tako je počeo radni dan.Luisova skupina “Fuerza Norte?a del Tigre” (Sjeverna sila tigra) dio je rastuće zajednice meksičkih glazbenika u newyorškom metrou. Većinom sviraju glazbu norte?o, koja miješa tradicionalne meksičke glazbene stilove kao što je ranchera s ritmovima polke i valcera kojeg su u Meksiko u 19. stoljeću donijeli njemački i češki doseljenici. Taj stil, iznimno popularan među Meksikancima, nastao je u pograničnom području između Teksasa i Meksika. Prepoznatljivi po kaubojskim šeširima i emotivnim, neobuzdanim koridama (pjesmama o ljubavi, gubitku i imigrantskom iskustvu), ovi bendovi predstavljaju hrabro očitovanje meksičke kulture u gradu u kojem veći dio te populacije provodi duge dane mukotrpno radeći u zabačenim dijelovima, iza zatvorenih vrata kuhinja u restoranima i visokih ograda građevinskih lokacija.“Na prvi pogled, prisutnost Meksikanaca vrlo je diskretna”, rekao nam je Gaspar Orozco, pjesnik i meksički konzul u New Yorku te redatelj dokumentarnog filma “Podzemni” o glazbenicima u metrou. “No, u podzemlju, oni eksplodiraju sa svom svojom životnom energijom, sa svim tim izazovnim razmetanjem i ponosom što su meksički glazbenici.” Orozco se prisjetio svog prvog doživljaja glazbe norte?o u metrou. “Bilo je to poput napada punk glazbe”, rekao je. “Bam! Bam! Bam! Bam! Zatim vam pruže šešir i odu u sljedeći vagon.”Međutim, služba za metro “Metropolitan Transportation Authority” zabranjuje glazbene izvedbe u vagonima metroa. Novčane kazne iznose 75 dolara po osobi, a prekršitelji mogu i završiti u pritvoru ili im se određuje rad za dobrobit zajednice.

Ovakvi prekršaji obično ne predstavljaju povod da se ilegalnim doseljenicima provjerava imigracijski status. No, iako 75 dolara iznosi dnevnu zaradu, i to na dane kad posao dobro ide, glazbenici toleriraju kazne.“Moramo nahraniti djecu”, kaže Luis Tigre (41), koji je razveden i ima troje djece rođene u Americi. “Da imam stalni posao, ne bih svirao u vlaku.”Porast broja ovih glazbenih skupina razmjeran je povećanju broja Meksikanaca u New Yorku. Prema procjenama samih glazbenika, u metrou svira bar 15 takvih skupina, premda se one neprestano oformljuju, mijenjaju postav i raspadaju.Luis Tigre odrastao je u selu Piaxtla u Meksiku. Kad mu je bilo 10 godina odustao je od školovanja i počeo raditi na stočarskom ranču, a u New York je doselio 1986. godine. Stariji brat ga je 1990. godine naučio svirati harmoniku, glavno uporište glazbe norte?o. Luis svira u vlakovima nekoliko dana u tjednu, osim kad dobije posao na nekom gradilištu, što mu se više isplati. Ali dodaje: “Glazba je moj život.” Poput ostalih bendova Fuerza Nortena obično počne svirati oko devet sati ujutro, a oko 14 sati odlazi na pauzu za ručak jer tada vlakove počnu puniti neotesani školarci na putu kući. “Neobuzdani su i često rade scene”, objasnio je Javier Francisco Durantes (53), koji svira gitaru. I odrasli znaju biti nasilni, no češće ta glazba šarmira ljude, naročito meksičke doseljenike. “Prije su slušali te pjesme pa im one nedostaju”, rekao je Durantes. Na postaji u 145. ulici u vlak ulazi muškarac s vrećicom punom stvari iz kupovine. Vrata se zatvaraju, a vagon počinje ispunjavati glazba.“Ovdje je tulum”, govori muškarac.

Kirk Semple

Autor: The New York Times
27. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close