Palestinci u Gazi većinom potječu od izbjeglica rata iz 1948. u kojem je stvoren Izrael te već desteljećima žive usred sukoba i obračuna.

Danas su se dva zbivanja urotila i iznjedrila im još jednu patnju: trogodišnja blokada Izraela i Egipta zatočila ih je u malenu enklavu i uništila i ono malo službenoga lokalnoga gospodarstva te prouzročila gorko rivalstvo između palestinskih frakcija. U Gazi se može kupiti mnogo stvari: roba se prevozi preko granice ili krijumčari preko tunela koji Gazu vežu s Egiptom. Nije u tome problem. U biti, kada ovdje potegnete pitanje hrane, ljudi se razljute jer to daje naslutiti da se njihova borba tiče preživljavanja, a ne kvalitete života. Ovo je slomljeno i malodušno društvo koje ne može ni zamisliti pristojnu budućnost za sebe dok se strmoglavljuje u bezvoljnost očaja i radikalizacije. I kao da Palestinci nemaju dovoljno problema, umjesto jedne imaju dvije vlade, onu kojom dominira Fatah u gradu Ramallah na Zapadnoj obali i vladu Hamasa ovdje. Posljednja žrtva antagonizma između njih jest opskrba Gaze električnom energijom jer dio dostavlja Izrael, a plaća vlada Zapadne obale, koju djelomično financira Hamas. No Zapadna obala smatra da Hamas ne plaća dovoljno, pa stoga odgađa plaćanje Izraelu koji je zbog toga prekinuo opskrbu. “Samo pune džepove, oni su dio opsade”, ljutit je na vladu Zapadne obale doktor Mahmoud Zahar, kirurg i jedan od vođa Hamasa. “Neće doći do pomirenja.” John Ging, predsjednik ureda UN-ove Agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama u Gazi, izjavio je da je problem sa strujom “turobni odraz podjele palestinske strane”. Dodaje: “Nemaju nikakvu vjerodostojnost u zahtjevima prema drugima ako do te mjere ignoriraju nevolje vlastitih stanovnika.” Danas Hamas ovdje nema rivala. Upravlja školama, bolnicama, sudovima, javnim službama i gospodarstvom. No u Gazi je na djelu paradoks: dok Hamas nema konkurenta za vlast, istodobno ima vrlo malen broj sljedbenika. Tek je nekolicina voljna pohvaliti vladu ili opoziciju. “Svi su oni lašci”, kaže Waleed Hassouna, pekar iz Gaze. “Hamas i Fatah dvije su strane iste medalje”, smatra učitelj Ramzi. Doktor Zahar iz Hamasa sa zadovoljnim smješkom na licu govori kako su dostavni tuneli riješili “mnoge probleme” stanovnika Gaze.

Međutim, Izrael je uvijek prisutan u mislima ovdašnjih ljudi, ne samo kao neprijatelj već i kao rješenje. Žele trgovinske veze i mogućnost rada u Izraelu. Glavni izvor prihoda u njihovim životima dolazi iz Izraela i preko njega. Braća Hamza i Muhammad Ju’bas, kojima je 13 i 11 godina, nakon nastave u školi prodaju čokoladice i žvakaće gume te tako nadopunjuju obiteljski proračun. Jednoga sparnog poslijepodneva, kad su se od vrućine sakrili u klimatiziranom centru telefonskog operatera, upitali smo ih čemu se nadaju. “Moj je san da budem kao ovi tipovi i radim na nekom dobrome mjestu”, odgovorio je Muhammad. “Moj je san da budem radnik”, kaže Hamza. Sluša priče o dobrim vremenima devedesetih kad mu je otac kao ličilac radio u Izraelu i zarađivao 85 dolara na dan. Poslije nam je njihov otac Emad Ju’bas (45) izjavio: “Moja djeca nemaju velike ambicije.” Ju’bas i njegova supruga Hiyam imaju sedam sinova i tri kćeri. Od trotjednoga izraelskog rata koji se ovdje dogodio prije 18 mjeseci, a koji je za cilj imao zaustaviti rakete Hamasa, djeca im često mokre u krevet. Njihov najmlađi sin Taj, kojemu su tek četiri godine, agresivan je i nasumce udara bilo koga tko mu se nađe u blizini. Ju’bas je šest godina radio u Izraelu, a sa zarađenim novcem kupio je kuću sa šest soba i dvije kupaonice. No 2000. godine, kad je izbio ustanak znan kao Druga intifada, Izrael je zatvorio vrata. Sada je dva mjeseca u godini čuvar u UN-ovoj agenciji za pomoć. Priznaje da se povremeno zna iskaliti na vlastitu obitelj. U Gazi je obiteljsko nasilje u porastu. Taj pritisak žene doživljavaju kao akutan. U klinici za borbu protiv stresa govorile su o tome kako djecu tjeraju na rad, samo kako bi ih maknule iz kuće i od muževa koji su sve zlovoljniji i nasilniji. Krive Hamas za svoj jad, kao i za otmicu izraelskog vojnika narednika Gilada Shalita, što je poslužilo kao povod za blokadu. Ali krive i Fatah što ih je iznevjerio. “Moja vlastita djeca kažu mi da je bolje umrijeti”, rekla je Jamalat Wadi.

Michael Slackman i Ethan Bronner; Mona elNaggar i Fares Akram pridonijeli izvještaju