Prema podacima Agencije za privredne registre, u 15.000 srpskih kompanija na upravljačkim funkcijama nalaze se strani državljani. Najbrojniji su Kinezi zbog mnogobrojnih maloprodajnih trgovina, što ih imaju u beogradskom kineskom trgovačkom centru te u još nekoliko gradova u zemlji. Njih je 2190, a za njima slijede vlasnici iz Slovenije, Italije, Hrvatske i Mađarske. Iz Slovenije ih ima 1127, Italije 941, Hrvatske 856, Mađarske 534, a iz BiH 530. Kad je riječ o vlasnicima iz BiH, većinom su to Srbi iz Republike Srpske, koji su pokrenuli poslovanje u Srbiji. Rumunja ima 483, a Bugara 128, koji su vlasnici poduzeća u Srbiji.

Zbog Kineza najviše stranaca na čelu kompanija registriranih ima u trgovačkoj djelatnosti. U trgovini na veliko posluju 1272 tvrtke u kojima su stranci na rukovodećim mjestima. U obućarskoj djelatnosti ih je 301, a u tekstilnoj 269. Za razliku od Kineza stranci iz drugih zemalja upravljaju većim poduzećima. Tako je Rus Kiril Kravčeno prvi čovjek NIS-a, jedne od najvećih domaćih kompanija. Zagrebački koncern Agrokor ima vlastite ljude u najvećoj tvornici jestivog ulja Dijamant u Zrenjaninu, a uz to u pojedinim njegovim objektima upravljanje je povjereno kadrovima iz Srbije. Dok su Kinezi došli kao individualci, velike inozemne kompanije ušle su u Srbiju preko neposrednih ulaganja ili kupnjom srpskih poduzeća. U Srbiji tako djeluje 6848 kompanija u kojima su stranci stopostotni vlasnici ili barem suvlasnici. Samostalnih inozemnih poduzetnika ima 3515, a samostalnih vlasnika poduzeća je 11.435. U procesu privatizacije stranim kapitalom kupljeno je 177 srpskih poduzeća. U najvećem broju kupci su bile inozemne kompanije, poput Philip Morrisa, koji je nišku tvornicu duhana kupio za 380 milijuna eura, francuski Lafarge postao je vlasnik beočinske cementare, najveće u zemlji, a njemačka Stada je za 480 milijuna kupila Hemofarm. Najveći pojedinačni kupac je norveški Telenor, koji je tvrtku za mobilnu telefoniju Mobtel platio 1,513 milijardi eura. Među najveće investitore spada i Telekom Austria, koji je sa 300 milijuna eura platio licenciju za poslovanje u mobilnoj telefoniji, a još toliko je uložio u gradnju vlastite mreže. Najveći raskinuti ugovor je s američkom kompanijom US Steel, koja je početkom godine vratila smederevsku željezaru državi. S inozemnim kompanijama raskinuto je 46 kupoprodajnih ugovora, a s građanima iz inozemstva deset. U neuspjelim prodajama uvjerljivo prednjače domaći kupci s kojima je raskinuta kupnja više od 300 kompanija, a neki kupci završili su u zatvoru zbog malverzacija. Zbog loših iskustava sada se provjerava svaki kupac, ali nova praksa je došla s velikim zakašnjenjem.Privatizacija je u Srbiji bez posla ostavila gotovo milijun ljudi tako da se postojeća stopa nezaposlenosti radno sposobnog stanovništva popela na 27 posto, što je europski rekord.

Slabo zanimanje

Lani sklopljeno samo 14 kupoprodajnih ugovora
Otkako je zavladala globalna ekonomska kriza, drastično je opalo zanimanje za kupnju srpskih kompanija koje su još ostale u državnome vlasništvu. Tako je lani sklopljeno skromnih 14 kupoprodajnih ugovora ukupne vrijednosti 6,5 milijuna eura, što je četiri puta manje u usporedbi s prethodnom godinom. Više sredstava, 16,86 milijuna eura, inkasirano je prodajom dionica posredstvom Dioničarskog fonda u 157 poduzeća. Preko strateškog partnerstva u Srbiju su došli Benetton i Cooper Tires. Benetton će u kupljeni Niteks uložiti 43 milijuna eura i zaposliti 2700 radnika, dok je Cooper tires spasio Trayal od likvidacije. Neprodane tvrtke iz godine u godinu propadaju tako da se nalaze na neizbježnu putu prema likvidaciji.