Internetska trka za inovacijama oživjela je stari poticaj – nagrade. U svibnju je tako Overstock.com, internetski maloprodajni lanac, najavio da će sponzorirati natjecanje za tehnologiju koja na najbolji način unapređuje njihove proizvode, a pobjednika nagraditi s milijun dolara.

Qualcomm i Zaklada X Prize, koja je poznata po velikim nagradama za velika otkrića, najavili su da će pobjednik natječaja za razvijanje aplikacije za pametne telefone koja precizno poput liječnika može dijagnosticirati bolesti osvojiti 10 milijuna dolara. U travnju je i Heritage Provider Network, tvrtka koja pruža zdravstvene usluge, najavila detalje i podatke vezane uz natječaj vrijedan 3 milijuna dolara. Nagradu će, naime, osvojiti onaj tim koji osmisli najbolji algoritam za predviđanje koji će pacijenti u sljedećih godinu dana biti hospitalizirani. No, najveći napredak ostvarila je američka vlada, koja je u prosincu prihvatila Zakon o natječajima, prema kojem vladine agencije imaju slobodnije ruke te nagradne natječaje mogu sponzorirati s čak 50 milijuna dolara. Josh Lerner, profesor s Ekonomskog fakulteta na Sveučilištu Harvard, kaže da je nagli procvat nagradnih natječaja nastao zbog šireg internetskog trenda približavanja većih tvrtki i vlade širim krugovima ljudim s inovativnim idejama. Softver otvorenog koda i druge vrste računalnih programa kojima pristupa i razvija ih velik broj ljudi također su primjer “otvorenog pristupa inovacijama”, kaže Lerner. “Iako je model nagrađivanja trenutno popularan zbog interneta, on potječe iz davnih vremena, davno prije postojanja računala.” Model nagrađivanja uistinu ima dugu i bogatu povijest. Godine 1714. Britanci su ponudili nagradu u iznosu od 20.000 funti, što bi danas bilo oko 4,5 milijuna dolara, onome tko osmisli preciznu metodu izračuna geografske duljine. Johna Harrisona to je navelo da osmisli nautički kronometar, koji je kasnije postao uređaj od ključnog značaja za pomorsku navigaciju.

Francuska je vlada 1795. godine ponudila pozamašnu nagradu onome tko osmisli metodu za dugotrajnije čuvanje hrane jer su se zalihe Napoleonove vojske brzo kvarile. Tako je Nicolas Appert osmislio tehniku konzerviranja. Newyorški je hotelijer Raymond Orteig 1919. godine odredio nagradu od 25.000 dolara, što bi danas iznosilo više od 300.000 dolara, onome tko prvi u jednom komadu preleti put od New Yorka do Pariza. Nagradu je osvojio Charles Lindbergh i otvorio put prekooceanskim zračnim putovanjima. Ta su natjecanja dokaz kako privlačne nagrade mogu izmamiti ideje i vještine od ljudi od kojih bismo to najmanje očekivali: Harrison je bio urar, a ne astronom ili znanstvenik, Appert je bio vlasnik slastičarnice u Parizu, a Lindbergh nije bio vodeći pilot svog vremena, već dvadesetpetodišnji dostavljač pošte. Sponzori današnjih nagrada nadaju se da će tijekom natjecanja potaknuti bistre pojedince da ostvare važan napredak u nekom području. Richard Merkin, izvršni direktor tvrtke Heritage Provider Network, kaže da bi nagradom od 3 milijuna dolara rado privukao stručnjake za internetski softver, nanotehnologiju i astrofiziku. Natjecanje će trajati dvije godine. Kad se jednom usavrši sustav procjene najugroženijih pacijenata, ti će se podaci iskoristiti za ciljano liječenje rizične skupine pacijenata, a radi se najčešće o ljudima s kroničnim oboljenjima. Cilj je da ih se što manje hospitalizira jer je bolničko liječenje najskuplje. Prema nekim procjenama, godišnje se čak 30 milijardi dolara potroši na boravak u bolnici koji se mogao izbjeći. Merkin kaže: “Želimo privući one koji nisu nužno stručnjaci za zdravstvo, već za analizu podataka.”

Steve Lohr