Ovdašnji stanovnici nazivaju je Toskanom s minaretima. Jugoistočni dio Turske uz granicu sa Sirijom jedan je od njezinih najživopisnijih krajobraza. Nepregledni nizovi stabala maslina krase brežuljke obradivih površina, a planinama teku bistri potoci. Ujutro se starice spuštaju s brda te na tržnici kupuju marelice. Uvečer turisti šeću popločanim uličicama. No odnedavna je grad prepun došljaka – Sirijaca, naročito boraca.

Nije neobično vidjeti pobunjenike kako na štakama šepaju turističkim središtem Antiohije, a nebrojeni apartmani na ovom području pretvoreni su u improvizirane poljske bolnice te su prepuni krupnih mladića koji liječe ratne rane. Svake noći preko granice duge 890 kilometara prelaze medicinske i vojne zalihe te borci koji ovaj neobični i šarmantni dio Turske pretvaraju u najvažniju bazu sve brojnijih sirijskih pobunjenika. Sve žešći građanski rat u Siriji Turskoj zadaje pravu glavobolju po pitanju državne sigurnosti. Stoga je 30. srpnja poslala vojnike, oklopna vozila i projektile na granicu sa Sirijom. Osim problema smještanja preko 40.000 izbjeglica, sada je i jedna postaja na sirijskoj granici pala u ruke skupine povezane s Al-Qaidom, a nedavno je u neposrednoj okolini glavne bolnice u Antiohiji uočeno i desetak libijskih boraca koji su čekali izlazak svoje ranjene “braće”. Kruže glasine kako je u zračnu luku nedavno sletio kontingent libijskih boraca koji su se zaštitili neprobojnim prslucima. Čini se kako se Antiohija pretvara u magnet za inozemne džihadiste koji nahrupljuju u Tursku ne bi li se priključili svetom ratu u Siriji. Nedavno je jedan izbjeglica iz grada Bab al-Hawa izjavio kako je skupina od 200 stranih boraca za džihad preuzela kontrolu nad tim pograničnim gradom. Drugo pogranično područje na sirijskoj strani granice ugrabila je kurdska paravojska, zbog čega su se Turci zabrinuli kako bi zbog ubrzanog raspada vlade Bashara al-Assada kurdski militanti u Turskoj mogli dobiti novi polet.

Upitan hoće li Turska napasti Siriju ako kurdski militanti počnu tu zemlju koristiti kao bazu, turski premijer Recep Tayyip Erdogan odgovorio je: “To uopće nije upitno. To je nužno.” Turska žarko želi postati važan igrač na svjetskoj pozornici. Gospodarstvo joj je u procvatu. “Ovo društvo uživa u plodovima gospodarskog prosperiteta i ne želi da to uništi neko uključivanje u inozemne probleme”, kaže Ilter Turan, profesor međunarodnih odnosa pri istanbulskom Sveučilištu Bilgi. Na neki način, ove dvije susjedne države potpune su suprotnosti. Turska je demokratska, iznimno nacionalistička, uređena i u usponu, dok je Sirija autoritarna, dubinski razdijeljena i nezaustavljivo ponire u krvavi rat. Antiohija je turistički grad poznat po ruševinama, crkvama i muzeju u kojemu se nalazi jedna od ponajboljih zbirki bizantinskih i rimskih mozaika. Okolno područje ponosi se plodnim zemljištima, a kulinarstvo je nadaleko poznato u ionako hranom opsjednutoj Turskoj. Ovaj grad nekada je bio popularno vikendodredište za Sirijce, koji su tu dolazili u kupovinu. Jedan turistički agent kaže kako je dnevno znao imati i do 2000 klijenata, ali danas nema niti jednog. Taj agent, koji je želio ostati neimenovan zbog srama uslijed bankrota, kaže kako je upravo otpustio posljednju od tri tajnice, koliko ih je prije zapošljavao. “Ovaj sukob nije utjecao na nas”, kaže. “On nas je dokrajčio.”

Jeffrey Gettleman; Sebnem Arsu doprinio izvještaju