Kineski radnici, ulagači, trgovci, učitelji i vojnici koji pripadaju etničkoj skupini Han slijevaju se u udaljeni Tibet jer Kina nastoji regiju učiniti bogatijom, ali i više kineskom.

Nakon nasilja koje je haralo Tibetom 2008. godine kineske vlasti smatraju da će razvoj i pojačane sigurnosne mjere biti ključne za uvođenje mira u ovu budističku regiju. No, iako je dotok novca i ljudi otvorio nove prilike za napredak, također je produbio ogorčenost među brojnim Tibetancima. Novopridošli kineski poduzetnici polako izguravaju tibetanske konkurente. Velike tvrtke u vlasništvu Han Kineza vladaju glavnim industrijskim granama od rudarstva i građevine do turizma. Pojedini kineski dužnosnici potvrdili su sve manja javna prava Tibetanaca. “Tijek ljudskih potencijala slijedi pravila tržišne ekonomije i neophodan je za razvoj Tibeta”, izjavio je nedavno na tiskovnoj konferenciji Hao Peng, zamjenik upravitelja regije. Međutim, postojeći sustav “vjerojatno je doveo do neravnomjerne raspodjele potencijala”, kaže. “Poduzimamo potrebne mjere kako bismo riješili ovaj problem”. Jedan se srednjoškolac požalio da Tibetanci ne mogu konkurirati doseljenicima koji imaju srednju stručnu spremu. “Tibetanci mogu dobiti jedino najgore poslove”, kaže. Kineske vlasti kažu da Tibetanci čine 95 posto od 2,9 milijuna ljudi koji ovdje žive, no ne žele otkriti koliko Han Kineza boravi u Tibetu. U Lhasi i Shigatseu oči to je da četvrti u kojima žive Han Kinezi počinju zatirati tibetanske četvrti. Otkako je kineska vlada uložila tri milijarde dolara u Tibet, bruto domaći proizvod regije godišnje raste za 12 posto. Robert Barnett, znanstvenik koji se bavi Tibetom na sveučilištu Columbia, kaže da su se u želji za ostvarenjem dvoznamenkastog rasta pogoršali međuetnički odnosi. “Dakako, ostvarili su rast, no posljedice su katastrofalne. Nisu dali prednost lokalnoj radnoj snazi, nego su se oslonili na uvoz radnika i privukli velik broj doseljenika”. Programi razvoja ponekad padnu na plodno tlo, ali katkad izazivaju ogorčenost. Tibetanska vlada 2006. godine naložila je tibetanskim zemljoradnicima, stočarima i nomadima da pomoću potpore vlade izgrade nove kuće bliže prometnicama. No, osnovni paket pomoći za izgradnju kuća iznosi tek 1500 dolara po kućanstvu što je znatno manje od potrebne svote. Pojedine bi obitelji najčešće uzimale beskamatne trogodišnje kredite na višestruko veći iznos ili posuđivale od rodbine i prijatelja.

Stanovnici sela Gaba iznajmljivali su zemlju doseljenicima kako bi otplatili kredite. Mnogi stanovnici tibetanskih sela danas rade u građevinarstvu i ne mogu konkurirati pridošlicama zemljoradnicima jer znaju uzgajati samo ječam. Nisu samo pridošli zemljoradnici profitirali od zemlje jer velike kineske tvrtke također crpe tibetanske izvore. Najveći kineski proizvođač zlata China National Gold Group započeo je rad u polimetalnom rudniku, a tvrtka koja se bavi prodajom vode zaposlila je 5100 radnika u tvornici u Damxungu, smještenom na travnatoj visoravni tri sata vožnje sjeverno od Lhase, da prikupljaju vodu s ledenjaka koju će prodavati kao vrhunsku mineralnu vodu. Voda koja se prikuplja za prodaju inače teče kroz močvarno tlo na kojem pasu tibetanska goveda. Još se ne zna kako će rad tvornice utjecati na ekosustav. S obzirom da tvrtka upošljava velik broj Tibetanaca, prima subvencije od vlade, kaže upraviteljica tvornice Jiang Xiaohong. Od ukupno 150 radnika njih 95 posto su Tibetanci, a prosječna mjesečna plaća iznosi oko 740 dolara, što je za tamošnje pojmove rada pravo malo bogatstvo. Podpredsjednik regije Hao Peng izjavio je da će Tibetanci postati konkurentniji na tržištu rada “ako se njihove vještine unaprijede putem obrazovanja i obuke”. Vlada potiče bogatije kineske gradove da počnu ulagati u izgradnju škola u Tibetu. U gradu Shigatseu, koji je udaljen četiri sata vožnje od Lhase, 2005. godine dovršena je eksperimentalna škola TibetŠangaj u čiju je gradnju kineska vlada uložila 8,6 milijuna dolara. Maov portret visi u predvorju. Osim satova tibetanskog jezika, sva se nastava odvija na mandarinskom kineskom. “U školi najviše volim tibetanski jezik jer ga govorimo kod kuće”, kaže trinaestogodišnji Gesang Danda. “Ali materinji jezik naše države je kineski pa učimo na kineskom jeziku”.

Edward Wong

(Xiyun Yang i Helen Gao doprinijeli izvještaju)