Posljednjih nekoliko godina znanstvenici testiraju jednostavne programe nalik video igricama s namjerom da pomognu osobama koje more tjeskobnost i depresija. Najnoviji rezultati izrazito su ohrabrujući, pa se ti programi odnedavna sele na pametne telefone.

Riječ je, naime, o terapijskim aplikacijama kojima će psihološka pomoć postati dostupna bilo kad i bilo gdje. Dobro osmišljene aplikacije tako bi mogle doprijeti do milijuna osoba kojima nije dostupna tradicionalna terapija. Neki stručnjaci upozoravaju na oprez. “Unutarnje ustrojstvo nas kao ljudskih bića uvjetuje nas tako da neprestano shvaćamo i određujemo vlastito mjesto u svijetu, da izrazimo pripovjedni kontekst odnosa koji daju smisao našim životima”, objašnjava Andrew J. Gerber, psihijatar pri sveučilištu Columbia u New Yorku. “Stoga sam oprezan kad je u pitanju oblik liječenja koji to ne omogućuje.”Richard McNally, psiholog na Harvardu koji je nedavno dovršio istraživanje u kojemu je ispitano 338 ljudi koji su koristili navedeni program na pametnom telefonu pun je nade ali upozorava: “Ima puno važnih pitanja o tome kako će sve to funkcionirati i koliko je učinak uistinu dugotrajan.” Studija aplikacije na pametnim telefonima dio je pristupa koji se naziva modifikacija kognitivnog mišljenja, a koja istražuje kako prekinuti neke loše navike uma. Premisu je postavio Colin MacLeod sa Sveučilišta Western Australia. Uzmimo za primjer društvenu anksioznost. Prema istraživanjima, mnogi pojedinci koji pate od ovog stanja podsvjesno se fiksiraju na neprijateljske izraze lica u gomili ljudi čija su lica uglavnom opuštena. Ako smanjimo taj osjećaj, time prekidamo bujicu misli i osjećaja koji za njim obično slijede, čime preskačemo osjećaj tjeskobe, ukazuju rezultati spomenute studije.

U jednom od ponuđenih programa, osobe na zaslonu mobitela vide dva lica, od kojih je na jednom neutralan izraz, a na drugom neprijateljski. Lica su postavljena jedno pored drugoga. Samo sekundu poslije toga, oba lica nestanu, a na zaslonu se pojavljuje slovo, ili na vrhu ili na samom dnu zaslona. Korisnici moraju pritisnuti tipku, odnosno prepoznati slovo, no to je sasvim beznačajno. Naime, cilj je odvratiti pogled od neprijateljskog lica, čime učimo mozak da ga zanemari.Prema rezultatima jedne studije koja je proučavala 40 anksiozne djece, a koja je objavljena u prosincu, program za poboljšanje pažnje potaknuo je “znatno smanjenje broja i učestalosti pojave simptoma anksioznosti”, tvrde autori. Europski psiholozi iskušali su program modifikacije mišljenja usmjeren na teške alkoholičare te doznali da on doista poboljšava učinkovitost razgovorne terapije koja za cilj ima odbacivanje te štetne navike. Ostali su pomalo skeptični. “Uopće ne vjerujem u to”, kaže Willem Van der Does, psiholog pri nizozemskom sveučilištu Leiden. “Nisam primijetila nikakve pozitivne učinke”, tvrdi jedna žena koja pati od poremećaja društvene anksioznosti, a sudjelovala je u harvardskoj studiji. “Imala sam osjećaj kao da igram neku igricu na mobitelu.”Za potrebe dosad najvećeg istraživanja, znanstvenici su novačili sudionike još od 2010. Rezultati razine aksioznosti sudionika znatno su se smanjili, u prosjeku za 22 boda, dok su rezultati kontrolne skupine koja nije igrala računalne igrice u prosjeku pali za osam bodova.

Benedict Carey