Prije nekoliko godina oni koji su predviđali da će nafta biti skuplja od 100 dolara za barel bili su svrstavani ili u proroke sudnjega dana ili u one željne publiciteta. Sada neki predviđaju barel od 200 dolara i njih se shvaća vrlo ozbiljno.

Da je ekonomistima rečeno da će nafta vrlo brzo prijeći 100 dolara, oni bi predvidjeli ozbiljne posljedice po ekonomiju. Ali globalna ekonomija, iako uzdrmana cijenom nafte, ipak ne stoji tako loše. Tri su razloga zašto nafta ne utječe katastrofalno na ekonomiju. Prvi je taj što su danas razvijene ekonomije bolje u iskorištavanju energije, zahvaljujući djelomično većem značaju usluga i smanjenoj ulozi proizvodnje. Druga teorija govori o tome da cijena nafte raste konstantno, ne u velikim skokovima, što ekonomiji daje vremena za prilagodbu. Giovanni Serio iz Goldman Sachsa kaže da je 1973. izbila kriza jer se svijet morao nositi s naftom koja je preko noći poskupila 15 posto, a sada nije taj slučaj. Treća teorija postavlja stvari naglavačke: ona govori da nafta ne šteti globalnoj ekonomiji, već da globalna ekspanzija za sobom vuče veću cijenu nafte. Najvažniji čimbenik postaju zemlje u razvoju. SAD je na visoke cijene odgovorila smanjenom potražnjom, UBS predviđa da će potražnja pasti 1,1 posto u 2008., ali potražnja iz Kine i drugih zemalja u razvoju daleko nadmašuje taj pad. Dok ponuda raste vrlo polako, veliki zahtjevi povećavaju cijenu nafte. Najpoznatiji svjetski pesimist, barem kad je riječ o vezi nafte i ekonomije, je Andrew Oswald sa Sveučilišta Warwick. U ožujku 2000., na vrhuncu dotcom buma, on je zastupao tezu da će svjetska ekonomija usporiti rast zbog rastućih cijena nafte. Iako njegove riječi nisu ozbiljno shvaćene, usporavanje se zaista dogodilo 2001. godine. Nafta još nije “pas koji grize”, no bolan ugriz je vjerojatno pred nama.