RIJAD, Saudijska Arabija – Žene u Saudijskoj Arabiji voze. No ne na ulici jer je to protuzakonito, već u nedavnoj epizodi “Velike tajne”, nove komedije koja se prikazuje na saudijskoj državnoj televiziji. Ljubičasti automobil staje, a s vozačkog mjesta izlazi žena. Jedna skupina šaljivih, lascivnih muškaraca omotanih marama s crvenim kockicama pokušava je pokupiti tako što joj nude da joj poprave automobil. Ispod crnog hidžaba i neprozirne abaje vidi se njezino negodovanje. “Tko kaže da mi se auto pokvario?” kaže ležerno. “Čekam prijateljicu.” Pojavljuje se ružičasti automobil te dvije žene polako odlaze, ostavljajući radoznale saudijske glupane iza sebe. Radnja je, naravno, izmišljena, poput pokusnog komičarskog kunića. “Velike tajne” nastale su za vrijeme ramazana, muslimanskog praznika koji je završio 18. kolovoza, a skeč koji je odobrila državna televizija na blag se način okomljuje na vozačice, što veseli modernog gledatelja i ne izaziva tradicionalnoga. Ni u jednom se trenutku ne vidi kako žena vozi; kamera stane netom prije nego što primi volan. Čak je i na državnoj televiziji blaga društvena satira dopuštena te čak i dobrodošla tijekom ramazana, jednomjesečnog vjerskog obreda tijekom kojeg se ljudi mole, cijeli dan poste, a potom se noću goste.

To je slavljeničko razdoblje — gledanost TV programa značajno se povećala jer ljudi ostaju kod kuće i gledaju televiziju s obitelji, izbjegavajući strane emisije u korist arapske televizije. Ramazan potiče lavinu novih serija, naročito u Saudijskoj Arabiji, koja ima najveću stopu zarade od oglašavanja na Bliskom istoku. S obzirom na to da ljudi poste tijekom dana i da su opsjednuti hranom, postoji i mnogo kuharskim emisija, a među njima je i “Saudijski kuhari”, u kojima su glavne zvijezde dva mlada i otkačena veterana bliskoistočnog “Top Chefa”. U vrijeme ramazana Saudijci pričaju, tvitaju i pišu blogove o onome što gledaju, a riječ je o širem spektru emisija nego što bi netko izvana mogao pomisliti. Putem satelitske televizije i interneta Saudijci imaju pristup senzualnim turskim sapunicama, nasilnim akcijskim filmovima, seksi marokanskim pjevačicama te epizodama “Tračerice” i “CSI-ja”. Nijedna emisija nije potaknula više rasprave i prijetnji od “Omara”, serije sa 31 nastavkom o kalifu Omaru ibn al-Khattabu iz sedmog stoljeća, jednome od pratitelja proroka Muhameda i osnivaču islamskog carstva. “Omar” je najambiciozniji projekt saudijske televizije vrijedan 30 milijuna dolara, epski pothvat u kojem glumi tisuću ljudi. No ovo je prvi put da se često pričana priča pojavila na televiziji. U Saudijskoj Arabiji, kao i u ostatku islamskog svijeta, smatra se grijehom prikazivati išta slično Muhamedu, a dosad je bilo nezamislivo da se na televiziji vidi lice sahabija, izvornoga povjerenika. Muftija Saudijske Arabije vjernike je uputio da ne gledaju “Omara”, a drugi su mu se usprotivili s više žestine. Producenti su prijetnje shvatili ozbiljno. Seriju je snimila kooperacija saudijske, panarapske komercijalne mreže MBC i katarske televizije, ne toliko zbog smanjenja troškova koliko zbog podjele krivnje. MBC je okupio ugledne stručnjake za Kuran da pregledaju scenarij te pojačao osiguranje u središnjici u Dubaiju. Serija nudi nauk, intrige i scene borbe s posebnim efektima u stilu “Matrixa” tijekom borbi mačevima i napada devama. No najglasnije odzvanja prikrivena poruka.

Gledatelji koji žele reforme priču u Omaru smatraju primjerom vlastite borbe — Omar donosi prorokov glas o monoteizmu, toleranciji i društvenoj pravdi nazadnim plemenima koja se drže starih vrijednosti. Na Twitteru žene pišu da je želja robova za slobodom nalik onoj koju danas osjećaju žene. Vlada, koja nadzire rad državne televizije te komercijalne televizije drži na uzici, glavni je komentator tih novosti. Izvršni direktor MBC-ja povezan je s kraljevskom obitelji, a nekoliko prinčeva ima vlastite medijske tvrtke. Velike se televizijske kuće u regiji oslanjaju na saudijsko tržište te poštuju lokalne standarde skromnosti i političkog diskurza. Mladi scenaristi koji pišu lažne vijesti za humorističnu emisiju “On the Fly” koja se prikazuje na YouTubeu provjeravaju svoj materijal unaprijed i ne šale se na račun kraljevske obitelji. Mnogi Saudijci smatraju da su promjene nužne jer će tržišne sile prisiliti one na vlasti da se prilagode sve većem broju stanovnika mlađih od 25 godina te rastućoj srednjoj klasi koja je usvojila zapadnjačke vrijednosti. Vladini dužnosnici smatraju da i državni kanali moraju biti konkurentni. “Moramo pokazati stvarni život”, kaže jedan dužnosnik, “inače ljudi neće gledati.” TV programi na narudžbu jedan su od očitijih primjera zapadnjačkog napretka i potrošačke lakoće. Saudijcima se prodaje kao jedan od načina za očuvanje tradicije. Khulud Abu-Homos, voditelj programa na OSN-u, plaćenom panarapskom programu u djelomičnom saudijskom vlasništvu, kaže da je ove godine oglašavanje okrenuto televizijskim programima na narudžbu. “Gledatelji se ne moraju odreći svojeg života”, kaže. “Mogu stisnuti pauzu i otići u džamiju.”

Alessandra Stanley