Sigurno je svaki roditelj barem jedanput u životu uzeo daljinski upravljač, igraću konzolu ili pametni telefon, gurnuo ga u ruke djetetu i naredio: “Ti skuži kako to radi.”

I nakon što je dijete sve sredilo, promrmljao: “I ja sam to mogao da sam imao vremena.” No istina je da ih je, u tehnološkom smislu, pregazilo vrijeme. “U 20. stoljeću strahovali smo da će digitalna razdjelnica razdvojiti bogate od siromašnih”, izjavio nam je doktor Dimitri Christakis, profesor pedijatrije na sveučilištu u Washingtonu koji predvodi istraživanje o djeci i medijima. “Taj jaz smo suzili, a onaj koji se sada pojavljuje odvaja roditelje od vlastite djece. Mi smo poprilično neupoznati s digitalnim svijetom koji ona nastanjuju.” No roditelji mogu pronaći utjehu u saznanju da će njihove tehnološki snalažljive potomke uskoro premašiti druga skupina onih koji su još u pelenama. Ta dojenčad, koju možemo nazvati generacijom Tech, iskusit će svijet na radikalno drukčiji način od svojih prethodnika koji se sada približavaju pubertetskoj dobi. Neki od alata koji će njima biti svakodnevni kućanski predmeti, kao što su njihovim roditeljima to bili televizori u boji i telefoni na tonsko biranje, tehnologije su poput Kindlea i uređaji kao što u Googleov telefon Nexus One i Appleov iPad. Dvogodišnjaci u 2010. “neće poznavati ništa osim svijeta digitalnih knjiga, videočavrljanja s rođacima na Skypeu i videoigrice prilagođene dvogodišnjacima na iPhoneu”, piše Brad Stone u The Timesu. Međutim, to su tehnološke igračke s kojima čak ni deset godina starija djeca nisu odrasla, naglasio je, pa će tako pripadnici generacije njegove dvogodišnje kćeri “biti krajnje drukčiji od svojih prethodnika”. Istraživači teoretiziraju da bi sve brže tehnološke promjene mogle proizvesti “niz malih generacijskih jazova jer će na svaku skupinu djece utjecati jedinstveni tehnološki alati dostupni za vrijeme njihovih formativnih razdoblja u odrastanju”, dodaje Stone.

A tada se generacijski jaz neće mjeriti u desetljećima ni godinama, već u mjesecima. “Ljudi između kojih je samo nekoliko godina starosne razlike imaju potpuno drukčija iskustva s tehnologijom”, The Timesu je izjavio Lee Rainie, direktor institucija Pew Research Center’s Internet i American Life Project. “Studenti se čude što rade njihova braća i sestre u srednjoj školi, a ovi se čude svojim mlađim braćama i sestrama. Tehnologija je ubrzala stvaranje generacijskih razlika.” Zbog toga smo nostalgični za danima kad se generacijski jaz, poput onoga između poslijeratne generacije rođene od kraja Drugoga svjetskog rata do 1964. i generacije X rođene između 1965. i 1979. godine, mogao mjeriti u desteljećima umjesto u godinama ili mjesecima. Nedavno je A. O. Scott u The Timesu pisao o kukanju generacije X i mnogo veće skupine pripadnika poslijeratne generacije. “Mi smo odrasli u sjeni poslijeratne generacije koja, i dalje senilna kakva jest, uspijeva zadobiti nerazmjerno mnogo pozornosti”, požalio se The Timesu Scott, koji je rođen 1966. godine. “Svaki put kad dođu do obljetnice, to se pojavi na deset naslovnica! Kad svi oni odu u mirovinu, mirovinski sustav će propasti! A kad umru, narcisizam će ostati usamljen.” Scott, naravno, odaje da je odrastao u analognoj eri. Možda neće biti moguće izbrojiti na koliko će se ekrana odigravati generacijski jaz onih rođenih nakon novog milenija.

Tom Brady

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com