EN DE

Tako se u demokraciji ne radi

Autor: The New York Times
20. ožujak 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Uvodnik The Timesa

Turska je dugo bila primjer demokracije u muslimanskom svijetu. No danas, dok se mnogi stanovnici regije bore za slobodu, turska je vlada iznevjerila svoje vrijednosti i građane time što je novinare prisilila da ne smiju javno kritizirati premijera Recepa Tayyipa Erdogana i njegovu administraciju.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Nedavno je uhićen Nedim Sener, perjanica istraživačkog novinarstva. Vlasti je razljutio kad je počeo istraživati ubojstvo Hranta Dinka, turskoarmenskog novinara koji se također sukobio s vladom, a ubijen je 2007. godine. U posljednje je vrijeme Senser ispitivao kako se vlada suočava s navodnom terorističkom urotom za svrgavanje Erdogana. Uhitili su ga pod zapanjujućom optužbom da je nekako s tom urotom povezan. Njegovim je odvjetnicima uskraćen uvid u dokaze koje vlada navodno ima protiv njega, a borci za ljudska prava strahuju da bi u pritvoru mogao provesti nekoliko godina. Slične su optužbe sustigle i Ahmeta Sika, također istaknutog novinara. Ta su dva uhićenja posljednji korak u istrazi navodno mahnite urote koju Erdoganova vlada dana s provod i. Uslijed druge istrage, koja se usmjerila na navodni vojni puč, uhićen je jedan od deset visokopozicioniranih dužnosnika. Niti jedna od tih istraga nije iznijela čvrste dokaze da se stvarno radi o urotama , no u kaznenom je postupku ispitano stotine novinara zbog izvještava nja o istragama, zbog čega su neki listovi bili prisiljeni na autocenzuru. Tursku su povijest obilježili vojni državni prevrati pa bi vlada, ako ima čvrste dokaze o novim urotama, trebala ispitati i suditi onima koji su za to odgovorni. Međutim, odvjetnicima obrane ne smije se uskratiti pristup dokazima protiv njihovih branjenika, a zatvaranje novinara zbog onoga što pišu mora prestati. Erdoganova bi stranka svoju parlamentarnu većinu trebala iskoristiti da izvrši reforme u kaznenom sustavu kako se protiv ljudi zbog normalnog istraživačkog novinarstva više ne bi pokretao kazneni postupak. Otkako je Erdogan 2003. godine došao na vlast, on i njegova stranka tursko su društvo promijenili nabolje. Pokazali su da stranka čije se djelovanje temelji na islamu može učvrstiti demokraciju širenjem vjerske slobode, a nad politiziranom vojskom su uveli civilnu vlast. No, bjesomučne istrage o urotama trebali bi temeljiti na stvarnim pravnim zasadama ili će ugroziti demokraciju i sva dosadašnja postignuća.

Turska je dugo bila primjer demokracije u muslimanskom svijetu. No danas, dok se mnogi stanovnici regije bore za slobodu, turska je vlada iznevjerila svoje vrijednosti i građane time što je novinare prisilila da ne smiju javno kritizirati premijera Recepa Tayyipa Erdogana i njegovu administraciju.

Nedavno je uhićen Nedim Sener, perjanica istraživačkog novinarstva. Vlasti je razljutio kad je počeo istraživati ubojstvo Hranta Dinka, turskoarmenskog novinara koji se također sukobio s vladom, a ubijen je 2007. godine. U posljednje je vrijeme Senser ispitivao kako se vlada suočava s navodnom terorističkom urotom za svrgavanje Erdogana. Uhitili su ga pod zapanjujućom optužbom da je nekako s tom urotom povezan. Njegovim je odvjetnicima uskraćen uvid u dokaze koje vlada navodno ima protiv njega, a borci za ljudska prava strahuju da bi u pritvoru mogao provesti nekoliko godina. Slične su optužbe sustigle i Ahmeta Sika, također istaknutog novinara. Ta su dva uhićenja posljednji korak u istrazi navodno mahnite urote koju Erdoganova vlada dana s provod i. Uslijed druge istrage, koja se usmjerila na navodni vojni puč, uhićen je jedan od deset visokopozicioniranih dužnosnika. Niti jedna od tih istraga nije iznijela čvrste dokaze da se stvarno radi o urotama , no u kaznenom je postupku ispitano stotine novinara zbog izvještava nja o istragama, zbog čega su neki listovi bili prisiljeni na autocenzuru. Tursku su povijest obilježili vojni državni prevrati pa bi vlada, ako ima čvrste dokaze o novim urotama, trebala ispitati i suditi onima koji su za to odgovorni. Međutim, odvjetnicima obrane ne smije se uskratiti pristup dokazima protiv njihovih branjenika, a zatvaranje novinara zbog onoga što pišu mora prestati. Erdoganova bi stranka svoju parlamentarnu većinu trebala iskoristiti da izvrši reforme u kaznenom sustavu kako se protiv ljudi zbog normalnog istraživačkog novinarstva više ne bi pokretao kazneni postupak. Otkako je Erdogan 2003. godine došao na vlast, on i njegova stranka tursko su društvo promijenili nabolje. Pokazali su da stranka čije se djelovanje temelji na islamu može učvrstiti demokraciju širenjem vjerske slobode, a nad politiziranom vojskom su uveli civilnu vlast. No, bjesomučne istrage o urotama trebali bi temeljiti na stvarnim pravnim zasadama ili će ugroziti demokraciju i sva dosadašnja postignuća.

Autor: The New York Times
20. ožujak 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close