EN DE

Svakodnevna borba djece doseljenika

Autor: The New York Times
03. travanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Djevojčica koja ide u treći razred učitelja Oscara Ramosa ne može pisati zadaću jer se šestoro rođaka uselilo u dotrajalu prikolicu u kojoj živi s obitelji. “Učitelju, u subotu je došla policija i odvela mog brata”, povjerava se jedan dječak.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

U osnovnoj školi Sherwood Ramos vidi se kakav je život obitelji sezonskih poljoprivrednih radnika koji rade na poljima u dolini Salinas. Trećina učenika djeca su migranata koji od studenoga do travnja prate sadnju i berbu zelene salate od Salinasa do Yume u Arizoni. Neki koji odavde odu neće se nikad vratiti. “Dragi učitelju”, pišu mu, “nadam se da me nećete zaboraviti”. Ramos, koji je i sam dijete migranata, nijednog učenika nije zaboravio.Škole kao što je ova u Sherwoodu bore se protiv prisilnih selidbi, nasilja u četvrtima i mentaliteta koji se ponosi slabim obrazovanjem. No borbu za stabilnije uvjete djece migranata otežat će sve oštrija rasprava o pravima useljenika. Unatoč odluci Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država prema kojoj svako dijete ima pravo na obrazovanje, zakonodavci najavljuju moguće ukidanje državljanstva djeci ilegalnih useljenika rođenih u SAD-u, zbog čega su mnogi radnici u poljoprivredi danas u strahu. Kako se neki roditelji sele za poslom, u Arizoni više djecu ne šalju u školu jer ih brinu birokracija i stroga ograničenja. Čak 97 posto učenika Osnovne škole Sherwood živi na apsolutnoj granici siromaštva, a na razini države tako živi 56 posto stanovnika. Oko 77 posto učenika ograničeno se služi engleskim jezikom, a u Kaliforniji je ukupno 32 posto takvog stanovništva.

Djevojčica koja ide u treći razred učitelja Oscara Ramosa ne može pisati zadaću jer se šestoro rođaka uselilo u dotrajalu prikolicu u kojoj živi s obitelji. “Učitelju, u subotu je došla policija i odvela mog brata”, povjerava se jedan dječak.

U osnovnoj školi Sherwood Ramos vidi se kakav je život obitelji sezonskih poljoprivrednih radnika koji rade na poljima u dolini Salinas. Trećina učenika djeca su migranata koji od studenoga do travnja prate sadnju i berbu zelene salate od Salinasa do Yume u Arizoni. Neki koji odavde odu neće se nikad vratiti. “Dragi učitelju”, pišu mu, “nadam se da me nećete zaboraviti”. Ramos, koji je i sam dijete migranata, nijednog učenika nije zaboravio.Škole kao što je ova u Sherwoodu bore se protiv prisilnih selidbi, nasilja u četvrtima i mentaliteta koji se ponosi slabim obrazovanjem. No borbu za stabilnije uvjete djece migranata otežat će sve oštrija rasprava o pravima useljenika. Unatoč odluci Vrhovnog suda Sjedinjenih Američkih Država prema kojoj svako dijete ima pravo na obrazovanje, zakonodavci najavljuju moguće ukidanje državljanstva djeci ilegalnih useljenika rođenih u SAD-u, zbog čega su mnogi radnici u poljoprivredi danas u strahu. Kako se neki roditelji sele za poslom, u Arizoni više djecu ne šalju u školu jer ih brinu birokracija i stroga ograničenja. Čak 97 posto učenika Osnovne škole Sherwood živi na apsolutnoj granici siromaštva, a na razini države tako živi 56 posto stanovnika. Oko 77 posto učenika ograničeno se služi engleskim jezikom, a u Kaliforniji je ukupno 32 posto takvog stanovništva.

Kad se uzme u obzir da je 55 posto stanovnika Kalifornije fakultetski obrazovano, posebno iznenađuje činjenica što je samo šest posto roditelja djece u ovoj školi pohađalo fakultet, a mnogi su roditelji nepismeni i na materinjem jeziku. Prema indeksu školskog uspjeha, Sherwood se nalazi pri samom dnu ljestvice za Kaliforniju, a slične rezultate postigli su i učenici preko 100 osnovnih kalifornijskih škola slične demografske pozadine, koje se uglavnom nalaze u San Joaquinu i dolini Salinas, važnim poljoprivrednim središtima. Iako ima škola u kojima broj upisane djece latinoameričkog porijekla raste, opada broj novih učitelja koji su kvalificirani za dvojezičnu nastavu. Nedostatak dvojezičnih nastavnika šteti školskom uspjehu Latinoamerikanaca, kaže Bruce Fuller, profesor metodike i javne politike na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji. “Učitelji poput Oscara Ramosa, koji poznaju jezik i okvir za njegovanje kulturnih vrednota učenika vrlo su rijetki”, tvrdi profesor Fuller. Škola Sherwood nalazi se između područja dviju uličnih bandi; jedan je učenik prvog razreda bio ranjen tijekom prošlogodišnje pucnjave. Bruce Becker, stručnjak za sprečavanje nasilja u školi Sherwood, savjetuje učenike koji spavaju u otvorenim garažama i žive u prostorima koji su toliko skučeni da ih roditelji prije škole vode na odmaralište za vozače kamiona kako bi se oprali. Srednjoškolski profesor Jose Gil kaže da mnogi njegovi učenici ne viđaju roditelje u vrijeme žetve. “Moraju brinuti o mlađoj braći i sestrama”, kaže. “I onda mi očekujemo da do sutra predaju referat od deset stranica?”

Nedavno provedene energične akcije na granicama samo su produljile odvojenost od obitelji. “Mama mi je u Meksiku s malom sekom”, kaže jedna od Ramosovih učenica. “Zove me svaki dan, ali neki put zaboravi.” Program za obrazovanje migranata koji raspolaže sa 394 milijuna dolara djeci pruža zdravstvenu skrb, omogućuje pohađanje ljetne škole i dodatne nastave. Unatoč tome, gotovo polovica djece ne završi srednju školu. U Kaliforniji u programu sudjeluje oko 200.000 djece, što je trećina djece školske dobi u toj državi. Međutim, ostvaren je pomak s programom Room 21, internetskom društvenom platformom za učenje: lani je 13 učenika poboljšalo rezultate iz matematike iznad državnog prosjeka. Prošle je godine, prema riječima Rose Coronade, voditeljice programa za obrazovanje u okrugu Monterey, broj učenika migranata u Sherwoodu pao 10 posto, dijelom zato “što su roditelji shvatili da djeci štete stalne selidbe”. No, jedan dječak iz Ramosova razreda već pet mjeseci ne ide u školu. Ove će se godine njegov otac morati preseliti radi posla, a majka će s njime ostati u Salinasu jer se, kaže, boji da joj “sin nazaduje”.

Patricia Leigh Brown

Autor: The New York Times
03. travanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close