Posljednjih mjeseci pred srpskom Agencijom za privatizaciju svakodnevno se održavaju skupovi nezadovoljnih radnika koji protestiraju zbog načina na koji su privatizirana poduzeća u kojima su zaposleni. Oni kojima je Agencija predaleko odlučuju se na blokadu najprometnijih cesta i pruga. To su najvidljivije posljedice neuspjelih privatizacija društvenih poduzeća obavljenih prema modelu za koji Radovan Jelašić, guverner središnje banke, smatra da ga treba promijeniti. Jelašić je, međutim, na neizravan način i sam sudjelovao u stvaranju postojećega privatizacijskog recepta.

Pritisak radnika
Od 2260 kupoprodajnih ugovora sklopljenih u procesu privatizacije Agencija je dosad poništila 450, čime je i sama priznala da je bilo manjkavosti u aukcijama koje je organizirala. Događalo se da se poduzeće proda na aukciji na kojoj je sudjelovao samo jedan kupac, što upućuje na zloupotrebu takvog načina prodaje. Kao najčešće razloge za raskid kupoprodajnih ugovora Agencija za privatizaciju navodi neuplaćivanje dogovorene cijene te izbjegavanje preuzetih investicijskih obveza. U praksi se često događalo da novi vlasnici ispunjavaju uvjete u razdoblju dok Agencija ima pravo kontrole preuzetih ugovornih obveza. Kada taj rok istekne, vlasnici ih prekidaju poštovati, a u Agenciji tvrde da više nemaju pravne instrumente kojima bi intervenirali. Tek pod prisilom nezadovoljnih radnika koji mjesecima, pa i godinama ne primaju plaće, vlasti su prinuđene intervenirati, ali u većini slučajeva neuspješno jer se vlasnicima obično gubi svaki trag. Ponašanje novih vlasnika, koji su se odlučili na kupnju poduzeća kako bi oprali nelegalno zarađene novce tako što bi kupljene tvrtke preprodali, dijelom je posljedica i traljavog odnosa Agencije za privatizaciju u kojoj često dolazi do kadrovskih smjena. Tako je prije mjesec dana direktorica Agencije Vesna Džinić podnijela ostavku, a prije nje bilo je više smjena ljudi koji su obnašali čelne funkcije. Kriteriji Agencije, kojoj je glavni cilj bio prodati poduzeće, bili su toliko “šuplji” da su mnogima omogućili da po izuzetno niskim cijenama kupe vrijedna poduzeća. Štoviše, neki su ih dobivali na rate koje su mogli otplaćivati godinama, ali je veći dio već nakon prve plaćene rate “zaboravio” na preuzete obveze. Posljednji primjer neuspjele privatizacije je niška tvrtka Građevinar koja je prije godinu dana prodana za 150.000 eura kompaniji Irva investicije.

Prodaja opreme
Agencija za privatizaciju je na pritisak radnika i njihova višednevnog štrajka glađu raskinula kupoprodajni ugovor, a kapital poduzeća, koji je u međuvremenu osjetno umanjen prodajom opreme, prenijet je na dioničarski fond. Vladislav Cvetković, v.d. direktora Agencije, priznaje da se novim vlasnicima često “gledalo kroz prste”. Prema njegovim riječima, Agencija mora kontrolirati ispunjavanje ugovornih obveza u razdoblju do pet godina. Nakon toga nadležno je ministarstvo za rad i socijalnu politiku, inspekcija rada i MUP.

Primjeri

Braća Mittal
Agencija je, između ostalih, raskinula ugovore s kompanijom braće Mittal, koji su kupili kraljevačku tvornicu vatrostalne opreme Magnohrom, prodali strojeve i povukli se, ostavljajući radnike u praznim tvorničkim halama.

Lvivski avtobusni zavod
Slično je napravio i ukrajinski Lvivski avtobusni zavod koji je kupio tvornicu hidraulične opreme Prvu petoletku, inače vrlo uspješno poduzeće. Agencija je i s tom kompanijom raskinula ugovor.