“Ovdje vam za rudarstvo treba samo lopata”, kaže zadivljeni investicijski menadžer iz Indije dok u društvo desetorice predstavnika međunarodne rudarske industrije i drugih revnih ulagača promatra golemi rudnik ugljena izdubljen u zemlji. Ne samo da Mongolija ima dovoljno ugljena da zadovolji goleme potrebe Kine u sljedećih pedeset godina, već ovaj pastirski narod ima obilje bakra, zlata, urana i drugih minerala za kojima cijeli svijet čezne.

Ova zemlja opkoljena Rusijom i Kinom ima tri milijuna stanovnika koji su se našli u geopolitičkom škripcu. Naime, svaki put do uspjeha vodi kroz teritorij moćnih susjeda, a Moskva i Peking Mongoliji će tu privilegiju dobro naplatiti. Da je tomu tako, jasno je ovdje u Tavan Tolgoiju. Ispod zemlje, naime, leže najveće zalihe ugljena na svijetu, i to tek 225 kilometara od granice s Kinom. U strahu da bi Kina mogla ostvariti prevelik politički utjecaj, mongolska vlada već godinama diplomatski titra oko toga kome će pripasti razvoj dijela rudnika sa 816 milijuna metričkih tona ugljena, od čega je većina koks, koji je neophodan za proizvodnju čelika. Dva su glavna ponuđača Shenhua Energy, kineska tvrtka u državnom vlasništvu, te američka Peabody Energy, koja urede ima u australskome Brisbaneu. Za projekt su zainteresirani i ruskomongolski konzorcij te japanske i južnokorejske tvrtke. Sjedinjene Amaričke Države, koje Mongoliji daje velike donacije i s kojim je u diplomatskom savezništvu, zalaže se da projekt pripadne Peabodyju, a upućeni kažu da budućnost njhovih odnosa uvelike ovisi o konačnom ishodu projekta. Kina također vrši sve veći diplomatski pritisak. Međutim, sukobi unutar mongolske demokracije osujetili su odluku o Tavan Tolgoiju. “Mi smo malena zemlja koja se našla u sendviču između dva slona”, kaže Puntsag Tsagaan, savjetnik predsjednika za pitanja rudarstva. “Ne možemo zaratiti i boriti se pa svoj gospodarski rast moramo osigurati diplomatskim putem.”

Međutim, agresivni mongolski nacionalisti imaju sve veću moć, a imaju se na što i požaliti. Svaki vladin posao s nekom svjetskom silom ili multinacionalnom korporacijom prati trag korupcije, a mongolski mediji prenose horor priče o terenima za ispašu koji su uništeni zbog rudarstva. Većina Mongolaca ne uživa u bogatstvima koja se crpe iz njihove zemlje. Mnoge je uznemirilo to što je 2006. godine kanadska tvrtka Ivanhoe Mines stekla 66 posto udjela u najvećem netaknutom rudniku zlata i bakra na svijetu. Tvrtka Ivanhoe, koja se nalazi u većinskom vlasništvu australskog Rio Tinta, u razvoj rudnika ulaže više od 4 milijarde dolara. Bez strane pomoći, rudnici će ostati neiskorišteni. Mongolci su prisiljeni prihvatiti u prosjeku 30 posto nižu dobit nego što njihova dobra vrijede na otvorenom tržištu, tvrde analitičari. “Da Kina zatvori granice, umrli bismo od gladi”, kaže tridesetčetverogodišnji Zolboo Bataa, voditelj odnosa s klijentima u jednom multinacionalnoj građevinarskoj tvrtki u glavnom gradu Ulan Batoru. “Nastojimo sklopiti poslove sa svjetskim silama koji će biti u skladu s našim nacionalnim interesima”, kaže mongolski predsjednik Tsakhia Elbegdorj. “Konsenzus je složen.” Kako bi se oteo od stiska koji nameće Peking, Ulan Bator je prihvatio projekt širenja željeznice kroz Rusiju vrijedan sedam milijardi dolara, koji će Mongoliji omogućiti izravan pristup većem broju klijenata.

Dan Levin