Na polju izvan grada, mlade djevojke u oskudnoj odjeći skakuću uokolo i zabavljaju okupljene promatrače na “ciganskoj tržnici nevjesta”, dok ih ponosne majke promatraju sa strane. Odjevene su u duge tamne suknje, a na glavama nose marame jarkih boja. To su kotlokrpe polunomadskog romskog naroda iz Tracije, jedni od rijetkih u Europi koji se još pridržavaju drevnih običaja.

U biti, ove djevojke nisu bile na prodaju tog ožujskog dana, tradicionalnog dana proslave svetog Todora. No upravo se na ovom sajmu, koji se održava svake prve subote u korizmi po pravoslavnom kalendaru, Kalajdžije (što je drugo ime za otprilike 18.000 tracijskih kotlokrpa) upuštaju u složene pregovore o cijeni nevjesta koji završavaju brakom. Identitet ove skupine temelji se na starinskom zanatu muškaraca: oni izrađuju i popravljaju kotlove, lonce i bačve. Stoljećima su ti majstori raštrkani po selima, gdje se bave svojim zanatom, a sastaju se vrlo rijetko, povodom događanja kao što je ovaj sajam. Stoga je ovo tinejdžerima jedna od rijetkih prilika upoznati druge Kalajdžije, odnosno potencijalne supružnike. Tinejdžerima je zabranjeno sastajati se bez nadzora odrasle osobe, a brak s osobom koja nije pripadnik ove skupine veliki je tabu. Hristos Georgiev (18) dovršavao je pregovore s ocem Donke Dimitrove (18) s kojom se nadao sklopiti brak u sljedećih nekoliko tjedana. Cjenjkanje se kretalo između 10.000 i 15.000 leva, odnosno 7500 i 11.300 dolara, što je znatno više od prosječne godišnje plaće u Bugarskoj, koja iznosi 8400 leva. Rekao je kako je novac uštedio dok je na Cipru bio zaposlen kao građevinski radnik. Prema riječima Vlecha Krusteva, etnografa s Bugarske akademije znanosti, ovdje “muškarac ne kupuje ženu, već njezino djevičanstvo”. “Ako je doista prekrasna, cijena se može popeti na 25.000 leva”, rekao je Georgiev. (Drugi su rekli da iznimna ljepota zna doseći cijenu od 40.000 leva.) “Ne odobravam to”, rekla nam je Donka, koja je, za razliku od uglavnom neobrazovanih Romkinja, nedavno završila tečaj vrtlarstva. “Ne bi se smjelo gledati na novac, već na osobu.” Njezina rođakinja Todorka, također 18godišnjakinja, bila je iskrena i izravna. Rekla je kako novac “ne predstavlja nikakvo jamstvo da će brak trajati vječno. Oboje mogu pronaći nekog boljeg samo deset dana kasnije”.

Obitelji Kalajdžija obično udaju kćeri u dobi između 16 i 20 godine, a iz škole ih ispisuju nakon završene osnovne škole, navodno kako ih udvarači ne bi “ukrali”. Obrazovanje nije prioritet: humanitarna organizacija Otvoreno društvo sa sjedištem u New Yorku i podružnicama diljem svijeta, istraživanjem je otkrila kako je svaka peta bugarska Romkinja nepismena, dok je broj nepismenih bugarskih Roma dvostruko manji. Tek 10 posto bugarskih Romkinja ima završenu srednju školu, tvrdi Svjetska banka, dok taj postotak u muškaraca iznosi 16 posto. No podrška bračnim tradicijama jenjava. Studija nevladine organizacije Amalipe provedena 2007. u Bugarskoj došla je do rezutata da se 52 posto Roma protivi tomu da im roditelji odaberu supružnika s kojim će stupiti u brak i imati djecu, dok ih 35 posto to podržava. Samo 18 posto Roma podržava cjenjkanje za nevjestu. Kalajdžije su najtradicionalniji Romi. No suvremeni svijet unosi promjene i u njihove živote. S obzirom da je svima dostupno jeftino kinesko posuđe, njihov tradicionalni zanat polako izumire. Todorka Dimitrova, djevojka iznimne inteligencije, posebice s obzirom da je završila samo pet razreda osnovne škole, već je razmotrila svoje opcije. Jedan muškarac kojega su joj roditelji ponudili “bio je bogat i stvarno zgodan”, rekla je. “Ali nije mi se svidio njegov karakter. Bio je hladan i djetinjast.” Dodala je: “Naravno da mogu birati muža, osobito ako on ima blagoslov mojih roditelja. Ali ako oni ne odobre moj izbor, šanse su polapola da ćemo morati pobjeći – ako ih ne razuvjere moje suze.” A onda nam je povjerila i radikalniju opciju: razmišlja o tome da se uda za jednog Bugarina. “To znači da bih se morala spremiti na veliku svađu”, objasnila je. “Ali, želim biti s osobom koja će me usrećiti”.

Matthew Brunwasser