Među novopečenim kineskim bogatašima najnoviji je znak istinskog uspjeha kupnja helikoptera. Desetak superbogataša iz Wenzhoua već ima helikopter. Hongsheng Guan ima ih čak tri. “Mi tjedno radimo preko osamdeset sati. Što nam treba? Treba nam brzina”, kaže Guan, inače jahtaš koji se obogatio na trgovanju dionicama. Kako bi se riješio stresa stečenog zarađivanjem gomile novca, kaže Guan, nema ništa bolje od jurcanja u helikopteru. “Samo se tako mogu istinski opustiti”, kaže. “Jednostavna stvar.”

Da je barem i zakonita. Guan i njegovi prijatelji mala su skupina letača na crno koji zakonu prkose iz visina. Prvi Kinez koji se dovoljno obogatio da uloži u vlastiti zrakoplov sudario se sa zrakoplovom kineske vojske, koja upravlja zračnim prostorom zemlje i vrlo nevoljko daje pravo na kretanje kineskim zračnim prostorom. Usto, privatni su zrakoplovi na samom dnu letačke ljestvice. Za dobivanje dozvole za polijetanje danima treba trčati kroz birokratski kazneni krug, a sve redovito završi odbijanjem. Dobivanje dozvole za slijetanje je, pak, priča za sebe. Stručnjaci kažu da u Kini ima tek oko 1000 registriranih privatnih zrakoplova. Wei Cao, vlasnik tvrtke sa sjedištem u Pekingu koja se bavi iznajmljivanjem manjih zrakoplova i nudi obuku za pilote, kaže da postoji nekoliko stotina neregistriranih zrakoplova koji svi lete na crno, što se na kineskome kaže “hei fei”. Omiljeno prijevozno sredstvo letača na crno jesu helikopteri jer im za uzlijetanje ne treba pista. “Ne treba vam puno prostora, samo prilagodljiv plan letenja”, kaže Cao. “Samo skočite u helikopter, letite nisko i možete kamo hoćete. Teško vas tko može otkriti.” Možda i jest tako, ali piloti koji se upuštaju u “hei fei” već su se nekoliko puta našli u problemima sa zakonom. Neke su letače na crno zamijenili za NLO dok su prelijetali preko većih gradova. Guana i druge letačeamatere uhitili su u ožujku 2010. godine kad su s dva helikoptera kružili oko Wenzhoua bez odobrenja vlasti.

Htjeli su ih kazniti s po 100.000 juana, što iznosi oko 15.400 dolara, “ali uspjeli smo ih nagovoriti da nam spuste na 20.000”, kaže Guan. Iako ga je stigla novčana kazna, nije se pokolebao pa svoj helikopter američke marke Robinskon drži u improviziranom hangaru u sklopu svog jahtaškog kluba, koji je smješten na obalama rijeke Ou i tridesetak minuta udaljen od središta Wenzhoua. Zasad leti nad rijekom jer ga tamo malo tko može uočiti. Međutim, obećavajuća je vijest da se, kako tvrdi Cao, vlada sprema na promjene u zakonu o zračnoj plovidbi. Prvi će korak biti da će zrakoplovi smjeti letjeti na visini nižoj od 1000 metara, što će 2011. i 2012. godine isprobati u provincijama Guangdong i Heilongjiang. No, kako zasad stvari stoje, privatni će se zrakoplovi kineskim zračnim prostorom slobodno moći kretati tek 2020. godine. Dok se to ne ostvari, letači na crno nebom će juriti krišom i kretati se onuda gdje ih vlasti ne mogu ili ne žele naći, povremeno izazivati nevolje te skupljati kazne koje bi prosječnog Kineza otjerale na prosjački štap, no to ih očito ne brine. “To je kao da ti supruga brani da se upucavaš curama, a ti izađeš navečer i svejedno im se upucavaš”, kaže Guan. “Tajno letenje je poput tajne ljubavi. Učiniš to u tajnosti i nikom ne kažeš što si napravio.”

Michael Wines; Jonathan Kaiman doprinio izvještaju iz Pekinga