EN DE

Sumorna povorka u libijskoj bolnici

Autor: The New York Times
25. travanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Jinan Hussein Jweil ležala je na nosiljci u šatoru za trijažu. Ovu petogodišnjakinju u desnu stranu glave pogodio je ili metak ili šrapnel. Libijskotalijanski liječnički tim naporno je radio da je spasi. Nisu bili sigurni da će uspjeti. “Mozak joj ne radi”, rekao je kirurg Abdullah Juwid.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kako to obično biva u slučaju grada srednje veličine pod opsadom, doktor Juwid bio je ne samo liječnik ovog ranjenog djeteta u prepunom šatoru za trijažu, već i njen ujak. Nije imao vremena za razmišljanje o tome. U bitki za Misratu, pobunjeničko uporište koje već mjesecima neprestano trpi napade snaga pukovnika Gadafija, broj mrtvih i ranjenih raste svakodnevno, a ponekad čak i svakoga sata. U ovaj šator za trijažu ranjenici pristižu cijeloga dana, a ponekad i do kasno u noć.“Jučer smo imalo stvarno loš dan”, kaže psihoterapeut Mustafa Madhoun, nakon što je pomogao pri amputaciji potkoljenice jednog borca. “Nadao sam se da će danas biti bolje. Ali i danas je vrlo loš dan.”U kliničkom smislu, ova je poljska bolnica vidjela cijeli katalog učinaka modernog oružja na ljudski život – rane od metka, od eksplozija, od šrapnela, tu i tamo opekline. Pristižu lakše ranjene osobe, koje je tek okrznuo metak, ali i pojedinci koji dolaze s ozljedama kao što su ozljede kralježnice, koje će im zauvijek promijeniti život. Ponekad su već mrtvi kad stignu u trijažu.U prosjeku ovim šatorom svakodnevno prođe 50 do 60 ranjenika. Prema izjavama medicinskog osoblja i protoku pacijenata, njih oko 10 ne preživi.I djeca su među ranjenicima, uključujući i desetogodišnjeg Mohameda Husseina elFaara. U bolnicu je pristigao 16. travnja, urlajući. Krv mu je kapala s glave, pored desnog uha. Borio se s liječnicima dok su ga pokušavali pregledati, sve dok ga nekoliko pomoćnika nije prikovalo za ležaj.Isprva se činilo kao da ga je samo okrznuo metak.

Jinan Hussein Jweil ležala je na nosiljci u šatoru za trijažu. Ovu petogodišnjakinju u desnu stranu glave pogodio je ili metak ili šrapnel. Libijskotalijanski liječnički tim naporno je radio da je spasi. Nisu bili sigurni da će uspjeti. “Mozak joj ne radi”, rekao je kirurg Abdullah Juwid.

Kako to obično biva u slučaju grada srednje veličine pod opsadom, doktor Juwid bio je ne samo liječnik ovog ranjenog djeteta u prepunom šatoru za trijažu, već i njen ujak. Nije imao vremena za razmišljanje o tome. U bitki za Misratu, pobunjeničko uporište koje već mjesecima neprestano trpi napade snaga pukovnika Gadafija, broj mrtvih i ranjenih raste svakodnevno, a ponekad čak i svakoga sata. U ovaj šator za trijažu ranjenici pristižu cijeloga dana, a ponekad i do kasno u noć.“Jučer smo imalo stvarno loš dan”, kaže psihoterapeut Mustafa Madhoun, nakon što je pomogao pri amputaciji potkoljenice jednog borca. “Nadao sam se da će danas biti bolje. Ali i danas je vrlo loš dan.”U kliničkom smislu, ova je poljska bolnica vidjela cijeli katalog učinaka modernog oružja na ljudski život – rane od metka, od eksplozija, od šrapnela, tu i tamo opekline. Pristižu lakše ranjene osobe, koje je tek okrznuo metak, ali i pojedinci koji dolaze s ozljedama kao što su ozljede kralježnice, koje će im zauvijek promijeniti život. Ponekad su već mrtvi kad stignu u trijažu.U prosjeku ovim šatorom svakodnevno prođe 50 do 60 ranjenika. Prema izjavama medicinskog osoblja i protoku pacijenata, njih oko 10 ne preživi.I djeca su među ranjenicima, uključujući i desetogodišnjeg Mohameda Husseina elFaara. U bolnicu je pristigao 16. travnja, urlajući. Krv mu je kapala s glave, pored desnog uha. Borio se s liječnicima dok su ga pokušavali pregledati, sve dok ga nekoliko pomoćnika nije prikovalo za ležaj.Isprva se činilo kao da ga je samo okrznuo metak.

Međutim, ustanovili su da i na suprotnoj strani glave ima ranu. Nakon što su ga stabilizirali i prebacili u ustanovu s CT-om, računalni prikaz otkrio je da mu je metak prošao kroz lubanju.Sljedećeg dana još je uvijek bio živ, iako je liječnička prognoza bila obeshrabrujuća, “Nije dobro”, rekli su. “Kod ovakve ozljede prognoza nikad nije dobra.”Do kraja jutra u poljskoj bolnici nije više bilo vremena za razmišljanje o jučerašnjim pacijentima. Čuli su se zvuci bitke koja se odvijala tek nekoliko ulica dalje, a gusti dim prekrio je dio ulice Tripoli, jedne od glavnih crta bojišnice u gradu. Užurbani ritam se nastavio.Kola hitne pomoći pristigla su s muškarcem koji je pogođen pored kuka, na mjestu gdje je vrlo teško zaustaviti krvarenje. Skupina ljudi koja je vidjela kako ga nose u kola hitne pomoći te veliku krvavu mrlju koja je ostala za njim, shvatila je kako će vjerojatno umrijeti.Muškarci su smjesta počeli uzvikivati: “Bog je velik.”Ponekad liječnici obrađuju četvero ili petero pacijenata istovremeno. Činilo se kao da novi pacijent ulazi čim stari izađe.U traumi nedostaje ljekova, uključujući opijate. Već tjedan dana nema morfija, iako bi ga neki pacijenti u drugim okolnostima zasigurno trebali. Jedan od njih je i Mustafa Youssif, borac koji je uslijed teškog granatiranja izgubio noge.Mustafa je gledao kako mu režu krvave hlače, ispod kojih su se skrivale raznesene potkoljenice i stopala u potpuno neprirodnom položaju.

Bilo je očito da će mu morati amputirati desnu potkoljenicu. Nije bilo sigurno hoće li mu uspjeti spasiti lijevu. Prstima im je pokazao znak mira, položio glavu na ležaj i počeo zapomagati.Uskoro je počeo i moliti.Kasnije, tijekom zatišja nakon amputacije Mustafine noge, doktor Madhoun je žurno napustio šator. Neki su govorili kako su redovi pobunjenika možda probijeni, što bi dopustilo Gadafijevim snagama neometani ulazak u grad. Upitan boji li se, doktor Madhoun imao je spreman odgovor. “Nimalo.” Dodao je: “Snažno smo povezani s Bogom. Svi mi znamo da će smrt jednoga dana doći i po nas. Znamo da ćemo umrijeti. I nije nas briga kako ćemo umrijeti. Časno je umrijeti u obrani slobode.”Do 17 sati skupina ljudi okupljena oko poljske bolnice nije prestajala moliti.Talijanski anestezilog Paolo Grosso sada je stajao usred krvavog liječničkog pribora. “Ovo je sramota za zapadne zemlje”, rekao je i vratio se natrag poslu.Nedugo zatim, vijest se pronijela preko medicinskog osoblja, a zatim i okupljenoga mnoštva. Još jedna žrtva je preminula. Petogodišnji Jinan Hussein Jweil bio je mrtav.

C. J. Chives

Autor: The New York Times
25. travanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close