Simon Wiesenthal, preživjeli iz Hitlerovih logora smrti koji je postao okorjeli lovac na naciste, naglašavao je da ne traži “osvetu, već pravdu”. U bilo kojem slučaju, to je dobar osjećaj. Njegov biograf Tom Segev zapisao je kako već i sam pogled na bivšeg časnika SSa u okovima Wiesenthala “ispunjava ushitom koje se može usporediti jedno s vjerskim prosvjetljenjem”.

Oni koji su početkom mjeseca slavili smrt Osame bin Ladena to vrlo dobro shvaćaju. Rijetko tko je mario što je francuski časopis L’Express takvo ponašanje osudio riječima “usklici radosti na ulicama naših gradova istovjetni su slavlju barbara s turbanima koji su plesali uvečer 11. rujna 2001.”No, što je prikladna reakcija na zadovoljenje pravde? Na to nema ispravnog odgovora. U međuvremenu, imamo obilje izbora.Kao što je u The Timesu napisala Maureen Dowd, “oni koju su slavili 11. rujna, nazdravljali su pokolju nevinih Amerikanaca”. Osobe koje su se radovale zbog smrti Bin Ladena nazvala je “potpunom suprotnošću od krvožednih: bili su sretni jer je jedna od naopakijih ličnosti našeg vremena nestala s lica zemlje”.I oni su samo ljudi. Benedict Carey iz The Timesa navodi istraživanje prema kojemu takva slavlja izražavaju praiskonski kolektivni instinkt.Psiholog sa sveučilišta u Miamiju Michael McCullough Careyju je rekao: “Osveta je evoluirala kao odvraćanje pažnje, kako bi se kaznilo osobe koje ugrožavaju zajednicu. U tom je smislu ona vrlo prirodan odgovor”.Ipak, neki teže biti poput Dalaj Lame, koji je tražio suosjećanje prema Bin Ladenu i poticao nas da se uzdignemo iznad prirodne žudnje za osvetom.“Protuotrov za osvetu nije osveta”, smatra Izzeldin Abuelaish, palestinski ginekolog koji je u izraelskom napadu izgubio troje djece. Doktor Abuelaish, također autor knjige “Neću mrziti: liječnik iz Gaze na putu prema spokoju i ljudskom dostojanstvu” (I Shall Not Hate: A Gaza Doctor’s Journey on the Road to Peace and Human Dignity), The Timesu je rekao: “Želja za osvetom neće mi vratiti kćeri.”

Elie Wiesel, preživjeli iz holokausta i dobitnik Nobelove nagrade za mir, za The Times je izjavio kako doktor Abuelaish shvaća da “mržnjom mrzimo kako žrtvu, tako i mrzitelja. Ne smijemo zaboraviti, ali ne smijemo ni upotrebljavati uspomene protiv drugih nevinih ljudi”.Naravno, postoji razlika između nekritičke osvete na nevinima i pravde za ubojice. Wiesenthal kaže kako bi žrtvama nacista koje sretne u raju rekao: “Nisam vas zaboravio.”Wiesenthal je preminuo 2005. godine, a prije toga pomogao je u uhićenju nekoliko stotina ratnih zločinaca. Nije doživio najnoviju, vjerojatno i posljednju osudu nacista. Izraelski sud presudio je 1993. godine da John Demjanjuk nije bio onaj užasno okrutni čuvar iz Treblinke poznat kao Ivan Grozni, te je oslobođen. No 13. svibnja jedan je njemački sud presudio da je Demjanjuk kriv zbog svoje uloge u jednom drugom koncentracijskom logoru, Sobiboru, te ga u dobi od 91 godine osudio na pet godina zatvora. Bila u pitanju osveta ili pravda, Demjanjukove žrtve nisu bile zabrinute zbog njegovog niskog ranga.“On je bio vrlo mala riba”, The Timesu jer izjavio Rudie S. Cortissos, čija je majka ubijena u Sobiboru. “Ali nije bitno jeste li mala ili velika riba, ako ste tako pogriješili, morate biti kažnjeni.”

Kevin Delaney

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com