Nedavno su ekipe za rušenje sravnile sa zemljom napuštenu tvornicu odjeće kako bi se napravilo mjesta za trgovački centar.

Ovdje u Coimbatoreu, južnom gradu dugo poznatom kao središtu indijske tekstilne industrije, razlozi za to su i te kako očigledni. Vrijednost indijske rupije vrtoglavo raste: u posljednjih 16 mjeseci porasla je za 9 posto u odnosu na dolar. To je uzelo danak na izvozne proizvode, poput tekstilnih, time što su na svjetskom tržištu postali skuplji. A snažna rupija predstavlja i dugoročniju prijetnju gospodarstvu. No umjesto da se bori protiv rasta vrijednosti svoje valute, kao što je to napravio Brazil i neke druge zemlje, Indija dopušta rast rupije – zasad. Indija je jednostavno previše gladna stranoga kapitala koji privlači snažna domaća valuta te joj on još više povećava vrijednost, jer takav priljev novca pomaže želji ove zemlje da razvije suvremeno konzumerističko gospodarstvo. Trgovački centar Alliance Mall gradi indijski financijer uz pomoć kapitala dobivenog od londonske tvrtke Capital Shopping Centers te jedne južnoafričke ulagačke tvrtke. U međuvremenu su strani proizvođači automobila kao što su Volkswagen i Nissan otvorili prva zastupništva te se nadaju zaraditi na rastućoj klasi konzumenata u ovom gradu od oko 1,5 milijuna stanovnika. Ali industrija odjevnih predmeta očit je gubitnik ove strategije glede indijske valute. I premda predstavlja tek oko 1 posto državnoga gospodarstva, ona u Indiji zapošljava najviše ljudi nakon poljoprivrede. “Sve druge zemlje štite svoje valute pa zašto mi to onda ne činimo?” pita se Premal Udani, predsjednik Indijskog vijeća za promociju izvoznih proizvoda tekstilne industrije. Indijski vlastodršci spremni su pretrpjeti određenu količinu štete koju će snažna rupija nanijeti robi manje vrijednosti kao što je odjeća. Druga indijska izvozna roba i usluge, primjerice softverski i farmaceutski proizvodi, nisu tako snažno pogođeni jer nisu toliko osjetljivi na cijenu.

Indija također naplaćuje premiju na radna mjesta više vrijednosti koja su potaknuta stranim ulaganjima. Ovaj ulazni kapital pomogao je potaknuti godišnji rast indijskoga gospodarstva u iznosu od gotovo 9 posto. Također je pripomogao rastu indijske burze do gotovo rekordnih visina. Vlada je izvukla najviše koristi od ovoga burzovnog porasta jer sada uspješno prodaje svoje udjele u državnim tvrtkama kao što je, primjerice, Coal Indija, najveći svjetski vlasnik rudnika. Vlada koja se bori s velikim proračunskim deficitom planira u ovoj fiskalnoj godini prikupiti 9 milijardi dolara od prodaje dionica te novac potrošiti na otvaranje novih radnih mjesta za siromašno seosko stanovništvo i druge programe socijalne države. Snažnija rupija također smanjuje indijski trošak za robu poput nafte, koju je primorana uvoziti. “Ako će Indija uspješno održati rast od 8 do 9 posto, jedina prepreka joj može biti kapital”, tvrdi Nikhil Chaturvedi, izvršni upravitelj indijske tvrtke Prozone koja gradi navedeni trgovački centar. “Slobodni protok kapitala trebao bi se omogućiti u svim sektorima ekonomije”, nastavlja Chaturvedi. No deficiti su najustrajniji problem Indije. Na svom tekućem računu, najboljem pokazatelju trgovinskog i kapitalnog protoka neke države, Indija ima četvrti po veličini deficit među zemljama G20, u iznosu od 3,1 posto bruto domaćeg proizvoda. To je postavlja tik iza Sjedinjenih Američkih Država. Dugoročno, Indija mora srezati taj deficit te smanjiti ovisnost o stranom kapitalu, što zna biti varljivo i prevrtljivo. Tijekom posljednje financijske krize, primjerice, strani ulagači naglo su se povukli iz Indije i s ostalih tržišta zemalja u razvoju, čime su pripomogli njihovu privremenom gospodarskom padu.

Vikas Bajaj