“Ja zapravo ne volim svoje prijatelje”, žali se Veronica Sawyer (Winona Ryder) u filmu “Heatherice”, kultnom klasiku iz 1989. godine o klikama, samoubojstvima i sportašima u srednjoj školi. Jason Dean (Christian Slater) na to joj odgovara: “Ni ja baš ne volim tvoje prijatelje.”

Te su rečenice izgovorene davno prije pojave Facebooka i Foursquarea. Zamislite kako se danas osjećamo dok nas bombardiraju misli, osjećaji, želje i odredišta naših prijatelja putem nezaustavljivih nizova statusa, poveznica, “tweetova” i fotografija. Ljubomora, iziritiranost i ogorčenost u takvim se okolnostima lako pojave. “Morala sam prestati pratiti aktivnosti nekolicine prijateljima jer su stalno objavljivali statuse o tulumima na koje nisam bila pozvana”, kaže Laurie David, spisateljica i holivudska producentica. Istraživanje koje je u siječnju objavljeno u časopisu Cyberpsychology, Behavior and Social Networking navodi da su ljudi koji su više vremena provodili na Facebooku svoje prijatelje smatrali sretnijima te se uslijed toga osjećali tužnije. Zašto ste vi kod kuće kad vam društvene mreže javljaju da su vaši prijatelji u kafiću ili u restoranu? Javljaju se osjećaji tjeskobe, žaljenja i neprilagođenosti, a Timesova Jenna Wortham smatra da se konkretno radi o “strahu od propuštanja”. Milijarde novosti na društvenim mrežama pružaju zabavan, a ponekad i iritantan uvid u aktivnosti prijatelja, neprijatelja, kolega i bivših. Zbog videozapisa djece, fotografija s ljetovanja i političkih izjava s kojima se ne slažete možete se osjećati kao da vas netko šopa preko volje, ali onda ćete prestati biti prijatelji, zar ne?

Tako to radimo u stvarnom životu. Psiholozi taj postupak smatraju neizbježnom životnom fazom u kojoj ljudi steknu dovoljnu razinu zrelosti i samosvijesti da znaju tko su i što žele te koji prijatelji zaslužuju njihovu pažnju, a koji ne. Taj postupak probiranja ima čak i klinički naziv – socioemocionalna teorija selekcije. No u svijetu interneta mnogi se, eto, ne mogu oduprijeti tome da kopaju po tuđim stvarima. “Imala sam neku bizarnu, voajersku naviku pregledavanja tuđih fotografija s putovanja i onda bih se pitala: Zašto ja nisam vidjela Kineski zid? Osjetila bih i krivnju jer sina nisam vodila u Španjolsku, a čak ni ne volim putovati”, kaže spisateljica Laura Zigman. No ne ljute korisnici samo jedni druge. Negativni osjećaji more i tvorce softvera. Naime, osjećali su se odbačeno kad je Facebook ostvario jednu od najunosnijih inicijalnih javnih ponuda u povijesti i zapitali se gdje je njihov dio. “Da nije bilo mene i drugi 844.999 ljudi koji bockaju, klikaju i dijele poveznice na stranici, Facebook bi bio jednoličan, isprazan i otužan”, napisao je Nick Bilton za Times. Jedan je kometator nakon inicijalne javne ponude na profilu Marka Zuckerberga napisao: “Zašto su Facebookove dionice dostupne samo eliti! Dajte priliku onima koji su vam pomogli da Facebook postane ovo što je danas!”

Anita Patil

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com