Nešto čud­no se doga­đa s gradovima u istočnoj Njemačkoj. Plattenbauten, tvornički stambeni blok kojega su podigli bivši komunistički vlastodršci, ruši se. Neke će zgrade biti skraćene za nekoliko katova. Starije ulice prepune su praznih apartmana koje su pretražili kradljivci. Gradski krajolik, jednostavno, nije više isti. Gradski planeri, uobičajeno odlučni na promociju gradnje novig zgrada, tvornica i prometnica, odgovaraju na dvostruku demografsku krizu: kolaps industrije iz komunističkog doba, koja je rezultirala odlaskom radnika, posebice mladih žena, u zapadne dijelove zemlje, i oštar pad stope nataliteta. Saxony-Anhalt, kolijevka reformacije i istočnonjemačke kemijske industrije, izgubila je petinu od svojih 2,9 milijuna ljudi u 16 godina nakon ujedinjenja Njemačke 1990. godine. Očekuje se kako će ta federalna država do 2025. izgubiti još približno pola milijuna ljudi. U Köthenu, gdje je Johann Sebastian Bach skladao Brandenburške koncerte, otišlo je toliko mnogo ljudi “da se populacijska piramida obrnula”, kazala je Ina Rauer iz gradskog odjela za planiranje. Gradovi na istoku zemlje više ne umišljaju da bi mogli izbjeći demografski pad. Umjesto toga, pokušavaju pronaći načina da obuzdaju posljedice, a neki se pokušavaju smanjiti na umjeren način. Saxsony-Anhalt, koji je u komunističkim vremenima veoma patio od nedostatka stambenih prostora, sada je uništio nekih 45.000 domova.

Infrastruktura, koja je nekada služila danas zatvorenim tvornicama i praznim stambenim blokovima, također mora biti uništena. “Održavanje ulica nevjerojatno je skupo”, rekao je Klaus Bekierz iz građevinskog odjela Dessaua, grada udaljenog pola sata vožnje od Köthena. Njegova se populacija od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća smanjila za petinu, na 76.000. “Više ne možemo plaćati infrastrukturu za 100.000 ljudi”, kaže Bekierz. Propadanje grada plaši one koji su ostali, te dovodi do straha od kriminala. Istočni gradovi se ulaguju industriji, no kapital je slobodan i produktivne tvornice radije zapošljavaju na stotine nego na tisuće radnika, kao nekad. “Nije jasno koji je recept za uspjeh”, kaže Hans-Joachim Bürkner sa Sveučilišta u Potsdamu. To se može pripisati duhu otkvačenog eksperimentalizma koji prevladava u gradovima kao što su Dessau i Köthenu. Pod motom “gradski otok”, Desau život i trgovinu polako primiče prema “ključnim područjima”, što znači da želi ionako zeleni grad (od kojega su trećina parkovi) učiniti još zelenijim. Tragovi nekadašnjeg razdoblja kada je u gradu cvala industrija – zastarjeli tornjevi za sušenje kobasica ili dimnjaci tvornica u preradu mliječnih proizvoda koje sada nastanjuju rode – očuvani su. No neki dijelovi lokacija koje su zjapile prazne su rasparcelirani i te dijelove građani sada bez naknade mogu koristiti za svoje projekte, poput uzgajanja biomase za gorivo. Raznolikost Köthena se prostire od Baha do Samuela Hanemanna, oca homeopatije. Kuća u kojoj je prakticirao svoje metode liječenja u dvadsetim i tridesetim godinama prošlog stoljeća još ondje stoji kao muzej. U starom samostanu smještena je biblioteka s knjigama iz područja homeoterapije, a istočnonjemačko sveučilište moglo bi u tom gradu uskoro početi podučavati tu granu znanosti. Gradonačelnik Kurt-Jürgen Zander kaže kako restorani već profitiraju od sve većih posjeta ljudi koji se zanimaju za homeoterapiju. Grad tako već zapošljava homeoterapeute koji bi holističkim pristupom trebali pomoći izliječiti bolest koja je zahvatila grad.
(Economist)