Indijska koalicijska vlada nedavno je proslavila treću obljetnicu mandata samohvalisavim domjenkom koji nije mogao doći u gorem trenu – indijska valuta rupija gubi na vrijednosti, investicije su slabe, inflacija raste, a deficit proždire državnu riznicu. S obzirom da kratkoročni rast usporava, iako još nije u potpunosti stao, indijski problemi urušili su nade da će ona, zajedno s Kinom i ostalim nezapadnim gospodarstvima uspjeti oživjeti globalnu ekonomiju, kao što je bio slučaj nakon izbijanja krize 2008.

Umjesto toga, Indiju sada čeka politički obračun jer izabrani državni vođe moraju početi donositi teške, politički nepopularne odluke. U suprotnom ih čekaju još teži problemi. “Godine 2008., dok je Indija iznutra bila vođena razmjerno dobro, bar s financijskog stajališta činilo se da se nekako nosi s tim vanjskim potresima”, kaže Glenn Levine, ekonomist u tvrtki Moody’s Analytics u australskom Sydneyju. “Mislim da ljudi počinju propitivati priču o dugoročnom indijskom uspjehu.”Poteškoće u Indiji pojavljuju se u razdoblju kada je cijelo svjetsko gospodarstvo na klimavim nogama. Europa se bori s dužničkom krizom. Sjedinjene Američke Države još uvijek ne otvaraju dovoljno novih radnih mjesta. Kineski rast je oslabio, a ta država bilježi i negativni preokret na tržištu nekretninama te pad izvoza, dok tržišta u usponu poput Brazila lagano usporavaju. Prema vladinom izvješću od 31. svibnja, indijsko gospodarstvo u fiskalnoj je godini koja je završila u ožujku ostvarilo rast od 6,5 posto, što je pad u usporedbi s 8,4 posto prethodne godine, a sve zato što su sektori kao što su proizvodnja, rudarstvo i poljoprivreda ostvarili slabe rezultate. Prema tom izvješću, zabilježen je i nagli pad gospodarske aktivnosti u prva tri mjeseca 2012. godine, pa je rast tako u tom razdoblju pao na samo 5,3 posto s 9,2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Zbog takvog usporavanja dolazi do oštrih kritika vlade. Indijski poduzetnici, strani ulagači i analitičari tvrde kako politička nefunkcionalnost podriva indijsku moć, a pritom se misli na populističke tendencije indijskih političara, manjak aktivnosti vođa i navode o korupciji koji ruše vjerodostojnost čelnih ljudi države.

Indiji su očajnički potrebna ulaganja u rudarstvo, prometnice, luke, urbane stambene zgrade i neka druga područja, no indijska poduzeća i strani ulagači drže se podalje od takvih investicija. Indijske tvrtke ne uspijevaju dobiti potrebne državne dozvole za projekte pa umjesto toga ulažu u inozemstvo. Strana ulaganja u indijske obveznice i dionice u prošloj su fiskalnoj godini dosegnula samo 16 milijardi dolara, što je neznatno u usporedbi s čak 30 milijardi prethodne godine. Ovaj trend ubrzao se u posljednjih nekoliko mjeseci nakon što je ministarstvo financija u nastojanju da u korijenu uništi proračunski deficit predložilo skupinu novih, retroaktivnih poreza za inozemne institucije koje posluju u zemlji, što je prenerazilo strane tvrtke. Analitičari tvrde kako je odljev kapitala jedan od razloga zašto je vrijednost rupije od veljače pala za 13 posto. “Potiho se rađa kriza povjerenja”, smatra Pratap Bhanu Mehta, predsjednik Centra za istraživanje političkih mjera u New Delhiju. “Nema sigurnosti glede regulatornog režima. Nema sigurnosti glede poreznog režima.” Indijci već dugo ostvaruju uspjehe unatoč brojnim nedaćama, često kreativnim zaobilaženjem strogih zakona. Industrijski sektori poput farmaceutskog, informatičkog i potrošačkog, kojima nije potrebno mnogo dozvola i službenih odobrenja, i dalje su u procvatu. No oni vezani uz vladu, kao što su rudarstvo, graditeljstvo i proizvodnja, bore se za goli opstanak. U samoj srži nesigurnosti leži oslabljeni status indijske Nacionalne kongresne stranke koja se nalazi na čelu koalicijske vlade. Od 2004. godine vlada djeluje u neuobičajenom partnerstvu Sonie Ghandi, predsjednice Kongresne stranke i vladajuće koalicije poznate pod nazivom Ujedinjeni napredni savez te Manmohana Singha, premijera kojega je odabrala sama Sonia Ghandi.

Takva podjela dužnosti dobro je funkcionirala u prvom mandatu. Sonia Ghandi bila je vezivno tkivo koalicijskih partnera, predvodila Kongresnu stranku, zalagala se za programe pomoći siromašnima te nadgledala izbornu strategiju, dok je Singh, samozatajni ekonomist kojega se smatra ocem indijske reforme, približio tu zemlju Sjedinjenim Američkim Državama te upravljao gospodarskim procvatom takvih razmjera da je u jednom trenu rast dosegnuo čak devet posto. Prije tri godine glasači su na izborima ponovno povjerenje dali istoj koaliciji jer su očekivali da će Indija, nakon što je uspješno prebrodila globalnu recesiju iz 2008., neizbježno nastaviti gospodarski uspon. No analitičari tvrde da su tek nakon tih izbora na vidjelo isplivale napetosti u odnosu Singh-Ghandi. Singh se nalazi na najmoćnijem političkom položaju u zemlji, a opet oklijeva iskoristiti tu moć te nerijetko traži odobrenje mjera od Sonie Ghandi. Ona pak vodi nadzorni panel koji se uglavnom sastoji od društvenih aktivista za koje njezini kritičari tvrde da su u biti vlada u sjeni.Kaushik Basu, glavni vladin gospodarski savjetnik, priznao je da je vlada u prošlosti griješila. Ali kaže i da nema razloga za pesimizam. “Ušli smo u teško razdoblje”, kaže Basu. “Ali i dalje sam pun optimizma. Za šest mjeseci ćemo se izvući.”U međuvremenu se gomilaju problemi koji zahtijevaju hitno rješavanje. U svibnju je vlada u pokušaju prikupljanja dodatnih prihoda povisila cijene goriva.

Jim Yardley i Vikas Bajaj

Tekstilni radnici