Charles Darwin otvorio je 1837. godine bilježnicu i nacrtao stablo. Svaka je grana bila jedna vrsta. Tim je crtežom zabilježio spoznaju da su vrste povezane te da su nastale od zajedničkog pretka.

Na vrhu stranice napisao je “Mislim”. Dvadeset godina kasnije Darwin je izložio detaljan prikaz stabla života u “Porijeklu vrsta”, a evolucijska se biologija odonda do danas posvetila proučavanju pojedinih dijelova tog stabla. Pomoću DNK, fosila i drugih tragova znanstvenici otkrivaju odnose mnogih skupina organizama te polako ocrtavaju detalje cijeloga stabla života. “Životinje i gljive na jednom su dijelu stabla, a biljke su na posve drugom dijelu”, kaže Laura Katz, stručnjakinja za evolucijsku biologiju s Koledža Smith u Northamptonu u Massachusettsu. Danas Katz i njezini kolege čine nešto novo — crtaju stablo života koje uključuje sve poznate vrste, drugim riječima, stablo s otprilike dva milijuna grana. “Mislim da bi to bio korak naprijed za našu zajednicu ako u tome uspiju”, kaže Robert Guralnick, stručnjak za evolucijska stabla sa Sveučilišta u Coloradu, koji ne sudjeluje u tom projektu. Donedavno bi stablo sa svim vrstama bilo nezamislivo. Kako bi shvatili kako su vrste povezane, znanstvenici istražuju sve moguće načine na koje bi mogle biti u vezi. Sa svakom dodatnom vrstom ukupni se broj mogućih stabala strahovito povećava. Za samo 25 vrsta postoji više mogućih stabala nego što je zvijezda u svemiru. No znanstvenici su razvili računalne programe koji otkrivaju najvjerojatnije veze između vrsta, a da ne uzimaju u obzir sve moguće odnose, a računala istovremeno analiziraju desetke tisuća vrsta. “Nitko te rezultate još nije uspio usporediti”, kaže voditeljica projekta Karen Cranston, biologinja iz Državnog centra za evolucijsku sintezu u Durhamu u Sjevernoj Karolini. Lani je Kranston s kolegama osmislila plan za jedinstveno stablo života, a Državna je zaklada za znanost timu odobrila trogodišnju stipendiju od 5,7 milijuna dolara. Prvi cilj projekta nazvanog “Open Tree of Life” (Otvoreno stablo života) jest objaviti nacrt do kolovoza 2013. godine. Desetke tisuća manjih evolucijskih stabala pohranjenih na internetu spojit će u jedno veliko stablo.

Ta su stabla tek malen djelić svih poznatih vrsta, a ostale su klasificirane u starom Linneovu sustavu, gdje su uvrštene u razred, red, rod i ostale jedinice. Tim koji vodi projekt poslužit će se i tim podacima, a Linneov će sustav dati tek grubi okvir za stvarne odnose među vrstama. “Neki će dijelovi biti jako dobri, a neki će biti jako loši”, kaže Cranston. Tim će potom pokrenuti internetski portal gdje će zajednica znanstvenika koji se bave evolucijom moći objaviti nova istraživanja, čime će se cijelo stablo automatski revidirati. Drvo će i rasti. Svake godine znanstvenici objave opise 17.000 novih vrsta. Lani je tim procijenio da ukupno postoji 8,7 milijuna vrsta, iako drugi smatraju da ih vjerojatno ima i deset puta više. Kad znanstvenici objavljuju podatke o novim vrstama, obično ih uspoređuju s poznatim vrstama s kojima su ustanovili najbližu srodnost, a te će nove podatke moći učitati u Otvoreno stablo života. Znanstvenici koji iz okoline prikupljaju DNK dotad nepoznatih vrsta također će moći dodati svoje podatke.

Životinje i biljke čine tek manji dio velikog stabla. “Većina se bioraznolikosti na Zemlji odvija na mikrobnoj razini”, kaže Katz. Mikrobi su također i poseban izazov. Grane drveća prikazuju kako organizmi svoje gene prenose nasljednicima, no mikrobi također prenose gene jedni drugima, što bi moglo povezati grane odvojene milijardama evolucijskih godina. “Tim ćemo se problemom baviti sljedeće tri godine”, kaže Katz. Važno pitanje kojim se evolucijski biolozi već dugo bave jest zašto se evolucija u različitim vrstama kreće različitom brzinom. “Pomoću stabla moći ćemo prepoznati evolucijske praske i krize kroz povijest života na Zemlji”, ističe Luke Harmon, stručnjak za evolucijsku biologiju sa Sveučilišta u Idahu. Možda će moći otkriti i kako su promjene klimatskih uvjeta utjecale na izumiranje vrste te predvidjeti buduća kretanja. Stephen Smith, član tima sa Sveučilišta u Michiganu, nada se da će Otvoreno stablo života znanstvenicima pružiti priliku da se pozabave važnim pitanjima. Drvo bi, naprimjer, moglo biti vodič u potrazi za novim lijekovima. Znanstvenici koji traže lijek za bakterijske infekcije mogli bi tražiti gljive koje proizvode učinkovite antibiotike. Srodnici tih gljiva možda bi dali još učinkovitije lijekove. Roderic Page, profesor taksonomije sa Sveučilišta u Glasgowu, Otvoreno stablo života naziva “prvorazrednim”, no dodaje: “Dosad nije bilo rješenja za prikazivanje velikih stabala. Još uvijek tragamo za rješenjem sličnim servisu Google Maps.”

Carl Zimmer