Studija o ekonomskom razvoju Srbije u idućem desetljeću, koju je napravila skupina ekonomskih stručnjaka iz Ekonomskog instituta i Fonda za razvoj ekonomske nauke, predviđa porast BDP-a po glavi stanovnika sa sadašnjih 4100 na blizu osam tisuća dolara. Iako je riječ o dvostrukom povećanju BDP-a, vijest u vladajućim krugovima, kao ni u javnosti, nije primljena s oduševljenjem, jer bi, čak i u tom slučaju, Srbija na kraju 2020. godine imala manji BDP po stanovniku od onoga što ga Hrvatska danas ima.

MMF optimističniji
Ta činjenica doživljena je s neskrivenim razočarenjem, jer bi Srbija po razvoju tako i dalje ostala u donjem dijelu tablice u regiji.Za razliku od “katastrofičnih ekonomista”, MMF predviđa da će se Srbija od 2015. godine brže razvijati od ostalih zemalja u regiji, te da će im se približiti više nego što su to procijenili “salonski ekonomisti”, kako ih nazivaju u srpskoj vladi. Između vlade i ekonomista i inače postoji razmimoilaženje oko ekonomskog razvoja zemlje. Mlađan Dinkić, ministar ekonomije, ignorirao je predstavljanje strategije koja u velikoj mjeri odstupa od njegova viđenja razvoja, a razlikuje se i u pogledu mjera koje trebaju pridonijeti bržem razvoju. Dok ekonomisti razvoj temelje na smanjenju potrošnje i ulaganju novca u nove investicije, Dinkić zastupa stajalište prema kojem povećanje potrošnje vodi oživljavanju proizvodnje, jer bi potrošnja trebala povećati potražnju, a time i povećanu proizvodnju robe.Projekcija gospodarskog rasta računa da će tome pridonijeti povećanje zaposlenosti s jednom, a rast produktivnosti s dvije trećine. Prema ocjeni Miroslava Zdravkovića, jednog od autora strategije razvoja, riječ je o optimističnoj pretpostavci jer Srbija i dalje ima previše zaposlenih, tako da je produktivnost danas za 10 posto manja od one iz 1981. godine, a prema strategiji bi se trebala povećati za 50 posto u idućih 10 godina, odnosno trebala bi biti 40 posto veća nego 1981. godine.Da bi se to postiglo potrebno je provesti unutarnje reforme s kojima Srbija, u usporedbi s ostalim tranzicijskim zemljama, kasni cijelo desetljeće. U studiji se konstatira kako Srbija nije u stanju vlastitim naporima popraviti sliku pred investitorima. Posebno se tvrdnje odnose na poticajan ambijent za ulagače, punu zaštitu imovine i poštivanje ugovora, učinkovito pravosuđe, moderni porezni sistem, reformiran javni sektor, usklađenu fiskalnu i monetarnu politiku, smanjenje sive ekonomije i korupcije te političku stabilnost.

Potrebna ulaganja
Srbija se u svim tim sektorima nalazi na “nultoj” poziciji, ili čak ispod nje, jer nije završena ni “prva generacija” reformi vezanih za privatizaciju, makroekonomsku stabilizaciju i liberalizaciju cijena.Ubrzani razvoj Srbije računa na primanje u Europsku uniju do kraja 2020. godine, iako predsjednik države Boris Tadić smatra da će se to dogoditi već 2016. Skeptici postavljaju pitanje što će se dogoditi ako Srbija ostane izvan EU i nakon 2020. Također, kako se studija oslanja na veliko povećanje izvoza, to bi značilo da je Srbiji potrebna barem još jedna investicija nalik Fiatovoj.

Mjere

Temeljita reforma
Brži ekonomski razvoj Srbije ovisan je o ulaganju stranog kapitala, jer u toj državi kronično nedostaje novac. Zbog toga se predlaže temeljita reforma u više sektora, kako bi se privukli inozemni ulagači.

BDP u 2011. veći 4 posto
Srpska vlada računa kako će već u 2011. godini ulaganje stranog kapitala iznositi između tri i četiri milijarde dolara, što bi omogućilo povećanje BDP-a za četiri posto.